Riječi velikog patriote

NIKOLA PETANOVIĆ

Danas se često može čuti laž bez presedana po kojoj je Titov komunistički režim izmislio crnogorsku naciju 1945. godine. Pred vama je izbor patriotskih izjava jedne od najznačajnijih ličnosti u istoriji crnogorske dijaspore, Nikole Petanovića, čovjeka koji nije bio na strani komunista, a koji je decenijama prije uspostave Titove Jugoslavije u svom vizionarskom radu, posvećenom borbi protiv nasilnog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji 1918, konstatovao istinu da crnogorska nacija, iako je kroz istoriju mijenjala svoja imena, ima kontinuitet od veličanstvenih hiljadu godina. Više o Nikoli Petanoviću saznajte ovđe: Nikola Petanović – borac za slobodu crnogorske nacije.

Nikola Petanović (Crmnica, 1892 – San Francisco, 1932) u listu Crnogorsko ogledalo:

– „Mi smo ponosni na svoje ime. Mi smo Crnogorci i i to ćemo s ponosom biti dok naša nacija potpuno ne izumre.“

– „Crna Gora će se uzdići i nadvladati svog monstruoznog neprijatelja koji više nije ni Turska ni Austrija ni Njemačka već smo pronašli najgoreg neprijatelja Crne Gore u Velikoj Srbiji.“

– „Crnogorci su hiljadu godina stara nacija.“

– „… Dosta Crnogoraca se izdaje za Srbe ili Srbijance – samo da bi prkosili njihovoj dosljednoj braći koja su ponosna na slavno ime CRNOGORSKO.“

– „Crnogorci mogu slobodno prekinuti sve veze sa Srbijom i njenim „srpstvom“; bar idealno i politički, ako ne mogu u cirkulaciji – do uskrsnuća Slobodne i Nezavisne Crne
Gore“.

– „Za nas mlađe nije kasno, mada ćemo još mnogo muke i napasti podnijeti – kao rezultat „srbovanja“ naših predčasnika.“

– „Puna sloboda i nezavisnost na referendumu za crnogorski narod bi trebali da budu njihova buduća nacionalna sudbina.“

– „… Mi vidimo da se pod krinkom nekada slavnog i plemenitog srpstva krije ciganija i poganština turskih, i još ko zna čijih mulana; vidimo da je taj pasji milet monopolisao u – prah – pretvoreno srpstvo i da su u taj „monopol“ zaposleni mnogi i mnogi Crnogorci – obmanuti i zavedeni, a mnogi iz osvete i pakosti.“

– „U realnosti srpstvo danas ne postoji; i mi ako ne možemo to dokazati našim mnogim zavedenim Crnogorcima, uključujući sa ovima slične Hercegovce i Bokelje – s kojima nas zla sudbina i budućnost veže: mi ćemo ih najposlije morat žrtvovati, naravno, s bolom u srcu. Prije nego ih žrtvujemo i prokunemo, još ćemo se nekoliko moliti Svemogućem Tvorcu Vasione – da ih okrene k Lovćenu, da priznadu i vjeruju, da je Crnogorstvo jedina realna snaga koja ih može podići na dostojnoj visini, đe će ih narodi svijeta gledati sa nekim osobitim oduševljenjem i poštovati ih.“

– „Crnogorci su se pokazali kao Spartanci na Balkanu i carevi sa planina; Srbi, nasuprot tome, su se pokazali kao sluge i ponizni robovi i kao takvi se pokazuju korisnim za Francusku u njenoj eksploataciji Balkana.“

– „… Nikada do srpske okupacije Crne Gore 1918. nije postojala sila na zemlji koja je mogla rasuti Crnogorce.“

– „Zvanična Srbija je pokušavala, i još pokušava, da uništi visoki nacionalni ponos Crnogoraca i da ubije njihovu ljubav prema slobodi i poštenoj igri, čak je i crnogorski smisao za humor ignorisan od većine Srba. Nesvjesno, možda, Srbi u Srbiji pokazuju iste ideje i koriste slične metode kao što su Turci koristili kada su njima vladali.“

– „CRNOGORCI se ne grabe za ono što pripada drugima, oni tuđe cijene i poštuju, a bogme ni svoje ne smiju zaboraviti. Sve što smo imali i čim smo se ponosili oduzeo nam je ili poništio naš izdajnički brat, u čije smo bratstvo nekad vjerovali i koga smo na našu vlastitu pogibiju s mačem u ruci zaštitili i spasili ga robstva. Taj zlobno-zavidljivi brat naš svadio nas je međusobno, e da bi na taj način opravdao svoje nasilje nad nama i da bi tako zagospodario našom dragom Domovinom. Uspio je, jer su mu mnogi Crnogorci povjerovali, misleći da je on što i oni – iskren i pošten – ali danas Crnogorci vide koga su za brata držali, pa neće više toga falšnog i zločinačkog bratstva: nego hoće svoja prava, bez kojih nema opstanka.“

– „Svijet koji razmišlja i osjeća je neprestano užasnut brutalnim djelima srpske (kako oni to zovu jugoslovenske) vlade i njenih agenata počinjenih protiv onih koji su superiorniji u kulturi i ljudskim vrlinama. Srpska oligarhija upražnjava nasilje naširoko, pokuzuje prezir prema pravdi, ignoriše prava i tradicije drugih manjih nacija i prijeti demokratiji kad god ova pokuša da obavi svoju dužnost. Zašto to oni ovako rade? Sami političari bez filozofije ne mogu odgovoriti na ovo pitanje i zato vam ovdje dajemo filozofsko objašnjenje. Ovi Srbi koji su sada na vlasti su bili turski robovi 400 godina i posredno su učeni da svoje zle namjere ispoljavaju prema hrvatskom, crnogorskom, makedonskom pa čak i srpskom narodu.“

– „Srbi se ponašaju kao da su Jugoslaviju naslijedili od svojih turskih očeva i djedova.“

– „Nikad nismo zaslužili da vidimo našu voljenu zemlju svrgnutu od nekih evropskih država i izručenu nižim od nas – da bi vladali nad nama i vrijeđali nas. Gomila robova upravlja sad našom sudbinom. Oni su sad naoružani i nemaju nikakvih obzira, barem ne oni koji sad vrijeđaju našu zemlju – ali oni su robovi u duši i ne znaju šta je stvarni ponos nacije. Jer da znaju, poklonili bi se pred Crnom Gorom umjesto što gaze po njenom ponosu. Postoji razlika između nas i njih i hvala onima koji su učinili da ta razlika bude vidljiva i stvarnija.“

– Potičemo od slavnog naroda koji je živio prije mnogo vjekova. Našu superiornost dugujemo starosjedilačkoj krvi tog naroda. Naša Duklja, prijestonica starih i mjesto rođenja loze zlatnih kraljeva još može da svjedoči pred sudom istorije da smo mi rezultat uspješne mješavine najhrabrijih i najumnijih predstavnika dva naroda. Trag naših predaka nam je dosta nejasan i maglovit, ali oni žive u nama i mi smo njihova najbolja vrsta. Ne bi nas trebalo miješat sa našom braćom Srbima, iako im želim sve najbolje… Crna Gora je grad u izgubljenom carstvu i mi smo pravi predstavnici snažne nacije čija je slava, može se reći, nestala, ali njen novi život tek dolazi.

– „Ne vidim razlog zbog kojeg Srbi, Hrvati i Crnogorci nijesu pobrojani pojedinačno u podacima iz spiska kada je sasvim sigurno da se veoma mali broj njih izjašnjava kao Jugosloveni. Ovakve konfuzije najčešće nastaju pod uticajem politike.“

– „Izvorno ime Crne Gore je Duklja, kneževina u kojoj je dukljanski vladar rođen, i odatle nosi ime. (…) O tom periodu, kada su Crnogorci možda živjeli u zlatnom dobu, mašta može stvoriti uspješna gledišta (…). Ipak možemo biti sigurni da je Crna Gora tada postojala, nezavisna i slobodna, bez istoričara da zapišu bit njene nezavisnosti i čak bez Srba da se miješaju u njene poslove.“

– „Da li nas krivite kada objavljujemo, uprkos dobro propagiranoj laži o „ujedinjenoj jugoslovenskoj naciji“ da smo CRNOGORCI?“

– „Pošto se njihove potrebe, njihove psihološke crte i njihove različite tendencije razlikuju u osnovi, u emocijama, i u njihovim funkcijama, treba ih smatrati definitivno odvojenim nacijama. Ukoliko nemaju iste etničke odnose (moralne obaveze jedni prema drugima), ukoliko nijesu ujedinjeni iz istog zajedničkog razloga, i ukoliko nemaju tendencija prema tome, Srbi ili Jugosloveni i Crnogorci nijesu jedna nacija.“

– „Oni koji poznaju istoriju Crne Gore i duh crnogorske nacije ne mogu negirati pravo Crne Gore na obnovu njene izgubljene slobode.“

– „Crna Gora niti kao nacija ni kao ideal nije mrtva.“

– „NE GUBITE NADU, Crna Gora biće uspostavljena. Ona mora dobiti svoje, sve što joj pripada. Neprijatelj koji nijeka njeno ime, njenu slavu i njene tradicije moraće da napusti teritoriju crnogorsku i moraće da priznade sva njena prava.“

– „Crnogorski narod nije ni sanjao o uniji zasnovanoj na sili i nasilju, kao što to radi Srbija, u kojoj njegova herojska samosvijest nije zastupljena i u kojoj su sve osobenosti i nacionalno dostojanstvo osuđeni na propast.“

– „Iskustvo crnogorskoga naroda, kao što to ovaj pisac zna i osjeća, pokazuje da Crnogorci i Srbi ne mogu biti jednaki u njihovim unutrašnjim odnosima i ne mogu formirati uniju ili nacionalnu harmoniju“.

– „Crnom Gorom nikad neće upravljati Rusija. Crnogorci ne mogu da očekuju ništa drugo osim ropstva – a imaju ga i previše pod vladavinom Karađorđevića – od sadašnje ruske vlade. I to je prokletstvo za ruski narod.“

– „Dok je Crna Gora bila slobodna od ruskog uticaja, njena velika postignuća su bila čudo u svijetu. Istog momenta kada je Rusija počela da se miješa u crnogorsku politiku, bog se više nije osvrtao na Crnu Goru“.

– „Ali razum će prevladati i politički agenti Velike Srbije će jednog dana nestati pred svijetlom Istine koja će doći na njihovu teritoriju sa američkog tla i oni će zajedno sa njihovim korumpiranim gospodarima pasti u zaborav.“

– „Jednog dana ćemo uspjeti da vidimo Ameriku i Englesku kako šalju svoje komisije, sa predstavnicima naše asocijacije u Crnu Goru kako bi iz Crne Gore odstranili srbijance i njihove žandare i pružili crnogorskom narodu priliku da se izjasni da li će biti slobodan ili će ostati pod vladavinom inferiornijih, u skandaloznom ropstvu kao što je to danas.“

– „Crnogorci bi svi u glas trebalo da javno obznane cijeloj Evropi: Želimo slobodu naše domovine i da istjeramo srbijansku korupciju i tiraniju iz naše domovine. Ako Evropa želi da izbjegne krvavi rat koji mora doći ako se stvari ne promijene, dopustite joj da interveniše i dozvolite Crnoj Gori da ima svoju slobodu i sopstvenu vladu. Crnogorski narod je propatio više od srbijanskog nasilja nego u velikom ratu.“

– „Ako danas nađemo veliki broj Crnogoraca koji se ne mogu raspoznati po svojim herojskim precima, to je zbog toga što su prestali da brane svoju slobodu i srpski političari su ih pretvorili u svoje odane sluge.“

– „Crnogorci kao narod su proizvod slovensko-ilirske mješavine – i upravo je taj ilirski karakter ono što ih čini superiornijim od Srba i ostalih susjeda, ne samo u herojskim djelima već i u domenu kulture.“

– „Crna Gora je uvijek imala želju za ujedinjenjem sa svim Slovenima, ali ne za savezom samo sa Srbijom u čijoj je odbrani crnogorska domovina izgubila svoju slobodu.“

– „Crna Gora nikada neće pristati da bude zbrisana ili progutana od strane nekog drugog naroda, niti da postane minorna država u ujedinjenoj federaciji jugoslovenskih zemalja koje traže ujedinjenje po nacionalnoj osnovi.“

– „Želimo da Crna Gora bude Crnogoraca; da bude slobodna i politički nezavisna.“

– „Pod obnovom mi podrazumijevamo da Crna Gora povrati njen pređašnji ponos i nezavisnost (…). Da bi se to uradilo treba okončati vladavinu Srbije nad drugim državama i narodima na Balkanu. Što se tiče našeg vladara crnogorski lojalisti, zajedno sa svojim sadašnjim prijateljima i svim Crnogorcima koji nijesu izdali nacionalnu nezavisnost Crne Gore, će predložiti jednoga. On će biti član crnogorske kraljevske porodice, ali onaj koji nikad nije i neće priznati vladavinu Srbije nad Crnom Gorom i onaj koji nije i nikad neće prihvatiti novac kao pomoć beogradske vlade, bilo preko njegovih prijatelja, tutora ili rođaka; drugim riječima onaj koji je moralno podoban i odan Crnoj Gori.“

– „Kako god, nakon što Crna Gora postane crnogorska i svi lopovi izgube svoje privilegije, a Srbijanci budu izbačeni iz igre, željeno stanje stvari i bezbjednosti će odmah stupiti na snagu i Crnorgorci će opet biti srećni, čak i bez glasačkih listića, ali ako bude neophodno može ih koristiti. Pravi odani Crnogorci su svi kao članovi jedne porodice i vjeruju jedan drugome na riječ – na to su se oslanjali vjekovima.“

– „Srbija je imala priliku da pokaže Crnogorcima i Hrvatima značaj njene inteligencije; ali umjesto da čini dobro tim narodima ona širi korupciju i žestoko ih ugnjetava; da ne govorimo o jadnim Makedoncima koji pate za svojom slobodom i autonomijom. Želja za diktatorom među Srbima iz viših klasa je veoma jaka i to ne zbog njihove ljubavi prema njemu već zbog njihovog moralnog senzibiliteta i osjećaja da spasu svoju naciju od uništenja. Zar nijesmo u pravu kada razmišljamo o crnogorskoj Jovanki Orleanki u trenutku kada je naša nacija pala u ropstvo najgorem neprijatelju slobode i pravde.

– Kralj Nikola je bio naš Otac i sada smo, pod jarmom Srbije, svjesni značaja slobodne i nezavisne Crne Gore.“

– „Crna Gora nikada nije napala Srbiju ni njenog kralja. Ona nije okupirala samu sebe uz kampanju punu intriga. Ona je u stvari bila dostojanstveno tiha pod stalnim proganjanjem srpskih propagandista.“

– „Svijet treba da čuje o vrijednosti jedne male nacije koja je toliko zadužila čovječanstvo, a nakon svega bila je nagrađena ropstvom koje je strano njenim ponosnim sinovima i kćerima jer su uvijek bili slobodni i nezavisni sve do vremena francusko-srpske aneksije nad njihovom slavnom nezavisnom zemljom.“

– „Slobodna i nezavisna Crna Gora – treba da je cilj svih dosljednih Crnogoraca. Vjera u Boga i u svoju snagu – vjerni Bogu i Vladaru Crne Gore treba da su svi Crnogorci i da im je ime Crnogorsko drago i sveto. Kome ne bilo, proklet bio. Biti Crnogorac, nije vrlo lako: On govori i zna istinu, ljubi Slobodu i za nju je spreman da pogine, brani pravo drugoga kad je u opasnosti; ne boji se nikoga do jednoga Boga; prezire smrt i vjeruje u besmrtnost duha i ideje. Ali kao takav, on se rodio i podigao u slobodnu i nezavisnu Crnu Goru – pa ima razloga kad se bori za slobodu i nezavisnost Crne Gore.“

– „Jugosloveni je samo geografsko-politička odrednica i većina njih se izjasnila na osnovu svoje nacionalne pripadnosti kao Srbi, Hrvati, Crnogorci.“

– „Pleme moje hrabro, pleme moje milo/ Ti si se u lažno srpstvo utopilo/ (…) Od kad pade krune Lazaru sa glave/ Srpske više nije viđelo se slave/ (…) No te san opjani i u pjanstvu snađe/ U vale đe ropstvo i nebraću nađe/ Mislilo je pleme, pleme moje milo/ Da se staro srpstvo iz mrtvih podiglo!/ Mislilo je pleme, što misliti ne zna/ Dokle ga savlada – misao bolesna/ Sada opet kliče sa visine Vila/ I umorna svoja snova širi krila/ U tminu i robstvu stjenje Domovina/ A iznad nje plače duša Vladičina/ Dignite se, braćo, rđa vas ne bila/ Spartanka je gorska svakojeg rodila/ Svi carevi mali opet postanite/ Domovinu svoju muški odbranite.“ (Iz pjesme Mome plemenu)

– „Pravog Crnogorca bi oduševilo kada bi neki Amerikanac sa čvrstim karakterom upitao „srpsku pticu“ koja je obučena u crnogorsku narodnu nošnju: „Gdje su ptice čije perje ti nosiš, jesu li sve nestale da bi tebi napravile mjesta?“ Onda bi djevojke iz Boke Kotorske odgovorile: „Crnogorci su Srbi… pitaj tatu ako ne vjeruješ.“ Ako je Crna Gora posebna država, kao što je bila vjekovima (dok je Srbi nisu uništili) one bi sigurno odgovorile: Mi smo Crnogorci. I ponovo bi bili Crnogorci.“

– „Što se tiče Crnogoraca, sigurno ne očekujete da narod koji je vjekovima bio slobodan i nezavisan i koji ima takvu istoriju – takvu da skoro prevazilazi istoriju bilo kojeg drugog naroda kad uzmemo u obzir herojske poduhvate i junaštvo – ne možete očekivati da vam takav narod kaže za sebe da su „Jugosloveni“ kad „jugosloveni“ (…) gledano kao jedinstveno pitanje i sa istorijske tačke gledišta nemaju nikakvu istoriju ili nacionalnu kompaktnost.“