Demokratski fajront

Demokratski front nije uspio da smijeni vlast u Crnoj Gori kako je najavljivao uoči protesta, i taj neuspjeh nije neočekivan.

Rakočević: Intervencija policije kao iz udžbenika

Nije, međutim, uspio ni plan B ovog političkog saveza, da preuzme liderstvo na crnogorskoj opozicionoj sceni. I to ne bi bio problem Crne Gore, jer je većina opozicionih partija, pa i konstituenti Demokratskog fronta, navikla na neuspjehe.

Problem je što je korišćen, već viđeni, neuspješni, recept, koji je neke partije odavno bacio na margine političkih dešavanja. Istina, taj recept su, nanovo, koristili njegovi tvorci od prije 20-ak godina, nadajući se, valjda, da je sada vlast naivnija, ranjivija, ili, možda, manje popularna jer vodi Crnu Goru ka Evropskoj uniji i NATO.

Koliko je politika vještina mogućeg, toliko je i matematika. Već nakon prvog dana protesta broj okupljenih građana ispred Skupštine Crne Gore je govorio da Demokratski front nema snage da promjene izvede onako kako je planirao. Podrška je bila manja i od one koju DF ima prema istraživanjima javnog mnjenja. Prase na ražnju ispred Skupštine, odbijanje dijaloga sa DPS-om, onda i sa SDP-om, a na kraju i sa ostatkom opozicije jasno je pokazivao da Demokratski front ispred parlamenta sprema demokratski fajront.

Demokratski fajront podrazumijeva i da će sve nade, malog broja neznavenih, koji su povjerovali da je dovoljno se ušetati u Skupštinu kako bi se promijenila vlast, a onda i oproste svi računi za struju i vodu, nestati u dimu suzavca koji je ispalila crnogorska policija braneći zdanje parlamenta.

Demokratski fajront je faza u kojoj jedna nejaka politička skupina, okupljajući manje od dva odsto biračkog tijela, ubjeđuje narod da je ona alternativa i da se u Skupštinu ne ulazi putem glasačkih listića i podrške građana, već rušeći ograde i probijajući kordone…

Zato Demokratski front, za mnoge, već gubi ovaj predznak demokratski, ali uz punu opravdanost drugog dijela naziva front.

Naravno, ovakvi potezi su kao bumerang i on se već vraća Frontu. Mandićeve i Medojevićeve opozicione kolege kreću u akciju i preuzimaju opoziciono liderstvo, ali i dobre, ako ih ima, tekovine nedavnih protesta, pa čak i oni prijete demonstracijama. I sasvim je jasno da u tim novim planovima nema mjesta za Front. A novi planovi su da se otvori dijalog u Crnoj Gori.

I niko nema ništa protiv toga, osim što Evropska unija ne želi da bude dio ovakve, frontovske, priče i odbija da učestvuje u njemu. I sasvim ispravno.

I EU je jasno da je „ultimativni front“ stvoren u crnogorskoj politici virtulena politička priča, koja nema utemeljenja ni u zdravom razumu, a kamoli u biračkom tijelu.

Zato će izbori, ko zna koji put, pokazati ko ima snagu i ko može da vodi ovu državu. Izbori mogu biti spas i za one partije koje imaju snagu, a ne žele da je demonstriraju na ulici, jer je legitimitet neophodan sa dijalog sa svijetom.

Nadamo se da Front nije i od njega odustao. U politici niko nema pravo da se ponaša kao uvrijeđeno dijete koje odbija dijalog sa okolinom. Ta vrsta političkog autizma Fronta može da vodi samo do, već pomenutog, demokratskog fajronta, koji, opet može da nas vrati u 90-e, kojih niko ne voli ni da se śeti.

Izbori će brzo, a oni su rješenje za sve političke nedoumice.

To je, makar, kristalno jasno.

Mili Prelević

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Ostalo i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.