Velikosprski udari iz devedesetih i današnje čadorovanje – kontinuitet iste ideologije

Piše: Slobodan JOVANOVIĆ

Čini se da u Crnoj Gori nikada nije bilo manje ljudi koji imaju nešto da kažu i nikada više ljudi koji govore o svemu i svačemu, naročito o stvarima o kojima ne znaju ništa ili znaju veoma malo. Živimo u doba komunikacija, mogućnosti su ogromne. Drskost ljudi upitne pismenosti i još uputnijeg obrazovanja da samouvjereno donose sudove, iznose stavove i daju sebi za pravo da „uče“ one „kojima nijesu do koljena“ obilježava ovo vrijeme i današnju Crnu Goru.

Ne samo da će pobrkati mjesec i sunce, no će se u ponoć mazati zaštitnom kremom protiv UV zračenja. To sljepilo vlastitih ubjeđenja stvara situaciju u kojoj je sve moguće, u kojoj ludilo postaje poštovano a umnost ismijana, u kojoj peta kolona pretenduje na vlast a oni koji bi trebalo da brane svoju zemlju im pomažu. A normalnost postaje prokazana.

Države, Monti Pajton i zastave: Pokušavam naći primjere u kojem se vlast u nekoj zemlji mijenja sa zastavama druge države i nalazim ih samo u ratnim vremenima kada uz zastave idu duge cijevi. Još kad ukažete na hrpu oksimorona kojima nas zasipaju svaki dan, umjesto da vas razoružaju činjenicama, primjerima, proglasiće vas da ste vi taj na koga treba uperiti prst i sasuti gomilu kvalifikacija. Bićete i nacionalista, i neko ko svađa, i neko ko stvara podjele, … Izgleda da treba učestvovati u inverzivnoj crnogorskoj logici i montipajtonovskoj iščašenosti da biste izbjegli kvalifikative onih koji su po definiciji sve to što vama pripisuju. Zamišljam montipajtonovce u epizodi u kojoj sa njemačkim zastavama i firerovim slikama šire čadore ispred britanskog parlamenta, traže ostavke i pjevaju „Pada vlada, pada vlada…“ I još nose transparente „Švabadija minhenska“! Neki „mudrac“ je proglasio Crnu Goru „specifičnom“ zemljom pa smo postali u toj mjeri specifični da za nas ne važi ništa kao u drugim zemljama. I druge zemlje imaju manjine, imaju etničke zajednice, pa im ne daju prava ni da stvaraju političke rezervate, ni da preuzimaju vlast u zemlji ulicom. Nemali broj puta čujem „…neće oni to prihvatiti“ kao da je država dobrovoljno vatrogasno društvo i da nijesu ustanovljeni demokratski principi koji sankcionišu određena ponašanja u svakoj zemlji.

srbadija1Peta kolona: Najveći nonsens u globalnim razmjerama je da je u Crnoj Gori moguće izvana finansirati rušenje vlasti a da to nikoga nimalo ne uzbuđuje. Peta kolona je termin koji definiše „dobrovoljne pomagače“, ili političke grupe koje su u međunarodnim sukobima neprijatelji svoje vlastite zemlje iz ideoloških razloga. Po definiciji! Crna Gora nije u ratnom sukobu ali je , u svojoj istoriji, iskusila i doživjela svoj nestanak okupacijom potpomognutom petom kolonom. Velikosrpski udari na Crnu Goru devedesetih prošlog stoljeća i današnje čadorovanje nije ništa do kontinuitet jedne te iste ideologije iz tog vremena. I u ovome nema nikakve zlovolje prema bilo kome, niti želje da se bilo ko dijeli ili stvara razdor. Prosto da bi se crnogorsko društvo izliječilo stvari se moraju nazvati pravim imenom. U medicini tačna dijagnoza spašava ljudske živote. Nacionalni ośećaji su nastali kao vezanost ljudi za određeni istorijski prostor, na kome su hranili svoje porodice i opstajali zajednički ga braneći od neprijatelja. Porijeklo ne definiše nacije. Ne spori niko nikome da se nacionalno ośeća kako mu drago. Nacionalna pripadnost i nije ništa drugo do proizvod ljudskog mozga. Možda nije Crna Gora u tome specifična da postoje ljudi koji ne žele da se poistovjete sa vjekovnim prostorom, već se poistovjećuju sa drugim državnim prostorima. No jeste specifična u tome da nas to prevashodno definiše kao društvo. Bez građana Crne Gore kojima je Crna Gora zajednička kuća, u kojoj su svi isti i „pred Bogom i pred zakonom“, za koju su svi spremni dati i svoj život, nemojte očekivati ostvarenje sebe i sopstvene porodice. Ti što vas uče nacionalnom egocentrizmu rade to iz sopstvenog oprtunizma jer samo tako mogu sebe ostvariti. I materijalno i svoj skučeni duh.

Ikonografija protesta: Ikonografija, socijalna demagogija, fraze o nepravdama, konstanta i fiksacija su svih masovnih okupljanja na prostoru ispred Skupštine Crne Gore. Od AB revolucije „gladni i obespravljeni“ traže promjene. Skraja devedesetih prošlog stoljeća su ih ostvarili i onda, o tempora o mores, postali siti i punopravni sa platom od 5 DEM, ratujući  i pljačkajući Konavle. Nijednog trenutku nemam sumnju da bi ona „barska Srbadija“, nosioci slika Putina, čiča Draže, okićeni četničkim simbolima, mrtvačkim glavama sa ukrštenim kostima, nosioci zastava države Srbije, pristali ponovo na život od 5 eura samo da Crna Gora bude srpska država sa mesom na kostima (nije otpalo), slijepo zaljubljena u rusku državu i njenog „demokratski izabranog“ apsolutistu.

slobodan1okMazanje na mjesečini od UV zračenja: Da se vratim onima što se na mjesečini mažu zaštitom od UV zračenja. Začudo, njih nije pokolebala ni pojava srpskog druida na pozornici ispred Skupštine, koji je u svoj „serbski“ čarobni napitak prećerao sa bunikom. Čak ne govorim ni o onima kojima pojava popa na par exellance političkom skupu nije politički govor nego briga za „stado“. Kojima ni govor koji se bavi evropskim integracijama, bezbjednosnim integracijama, priznavanjem drugih država,… nije politika? To je populacija koja je civilizacijska margina i koja će pronaći sebe i zrno razuma u sebi ad calendas graecas. Govorim o onima koji su svoj habitus vezali za fascinaciju Milom Đukanovićem, time priznajući da su, ustvari, politički patuljci, nesposobni da se politički ostvare bez njegove političke smrti. Takvi čitaju sve, pa i ovaj moj tekst, kroz prizmu „brani/napada“ Mila Đukanovića, aplaudirajući onima koji iznose gomilu difamacija zalijepljenih Milu Đukanoviću. Kako sam skoro, u prepisci, poslao jednoj osobi odgovor na sličnu temu, prenijeću djelove copy pasteom, na zadovoljstvo nekih filistara koji se bave mojom ličnošću: „…I ne zanima me ta jeftina populistička demagogija.

Nije danas Crna Gora najsiromašnija u svojoj istoriji (naprotiv), nije ni najopljačkanija u svojoj istoriji, mnogo puta su stanovnici CG preživljavali teže trenutke od ovih pa je opstala Crna Gora. Ono što mene zanima jeste da Crna Gora postane dio jednog boljeg svijeta po prvi put u istoriji i izađe iz te istočnjačke i tribalne kaljuge. Samo tako može postati bolja, uređenija, demokratskija i sačuvati sebe od asimilacija, napada na teritoriju, identitet i ono što je vjekovima održalo Crnogorce i crnogorsku državu… Meni je bitan cilj a ne da pomažem MALIM LJUDIMA da ostvare sebe. Da, ako je Milo brži put, onda Milo. A vi se zamlaćujte budalastim bavljenjem ličnostima crnogorske političke scene od kojih nijedan ne valja boba… Devedest osam posto tih što su opozicija su bili na svakoj strani, pa kad se nijesu mogli ostvariti otišli na drugu stranu. To su Crnogorci i to pokopa Crnu Goru… Ubijeđen sam da nijedan političar ne može dovesti Crnu Goru ni blizu tome čemu ja stremim već okruženje u kojem će biti Crna Gora. Zato me ne zanimaju te provincijalne demagogije nego da Crna Gora što prije uđe u NATO i EU i u tom okruženju mijenja sebe. Naravno, i da se Crkva svede na ono što joj je osnovno zanimanje i ne truje narod svojim konzervatizmom ili nacionalizmom i nazadnjaštvom kao SPC.“

srbadija2Amfilohijeva potvrda suštine protesta: Amfilohije je izašao iz sjene da potvrdi suštinu protesta i da potvrdi ono što je znao svako sa zrnom soli – da je u njihovoj osnovi pokušaj obaranja nacrta Zakona o slobodi vjeroispovjesti i odvraćanje NATO saveza od upućivanja poziva Crnoj Gori. Kao što je meni od suštinske važnosti uređenje djelovanja crkava u crnogorskom društvu i bezbjedna Crna Gora kao dio civilizovanog svijeta, tako je tom društvu ispred Skupštine i njenim pomagačima i podstrekačima od suštinske važnosti da se to ne desi. Ipak je u osnovi svega što nam se dešava posljednjih kvarat stoljeća borba između civilizacije i tribalizma! Skupštinski plato je samo jedna vrsta placdarma.

(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Ostalo i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.