DPS konačno otvoreno preuzeo istorijsku ulogu obuzdavanja SPC

Marković: SPC neće više biti privilegovana!

Potpredśednik Vlade Crne Gore za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i zamjenik predśednika vladajućeg DPS-a govori za „Dane“ o tome što država čini kako bi crnogorske građane zaštitila od terora koji, protestujući protiv nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti, posljednjih dana provode sveštenstvo i dio vjernika Srpske pravoslavne crkve (SPC), organizovanom kriminalu i koji je to novi uslov za ulazak Crne Gore u NATO Podgorici nedavno postavila Viktorija Nuland.

„Najžešću kampanju vodi Mitropolija crnogorsko-primorska, i to ne samo kroz izjave mitropolita Amfilohija nego i kroz aktivan rad na terenu. Ona nije podržala doslovno nijedno crnogorsko ključno državno opredjeljenje.“

  • S obzirom na posljednje šovinističko orgijanje sveštenstva i vjernika Srpske pravoslavne crkve („Crnogorci, crni vuci, nit’ ste Srbi, nit’ ste Turci“, pjevali su ovih dana), ali i najavu anti-NATO demonstracija u Podgorici, može li se Crna Gora danas nazvati mirnom i stabilnom zemljom?

Može. Kada je god Crna Gora bila suočena sa nekom za svoju budućnost politički važnom odlukom – od obnove nezavisnosti 2006. do opredjeljenja za EU i NATO – uvijek bi se pojavile iste strukture koje su, osporavajući strateška državna opredjeljenja, pokušavale da u pitanje dovedu crnogorski nacionalni identitet i državnu postojanost. Dosadašnje iskustvo uči nas da je „galama“ o kojoj govorim po pravilu bila podstaknuta od ekstremističkih nacionalističkih elemenata iz zemlje i okruženja. Za Crnu Goru je u tom smislu izuzetno važna pozicija proevropske Vlade Aleksandra Vučića, koja ne samo da razumije već i podržava Crnu Goru na njenom integracionom putu. Što, kažem, ne znači da i dalje ne postoje jaki punktovi koji pokušavaju da spriječe ili uspore proces evroatlantskih integracija država zapadnog Balkana; prije svih Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

  • Đe se još nalaze ekstremistički punktovi o kojima govorite? U Moskvi?

Kada već spominjete treću stranu, namjeru Crne Gore da postane dio zapadnog vojnog saveza ruski ambasadori u Podgorici i u Beogradu ocijenili su kao „pogrešnu i nerazumnu“, što se poklapa sa zvaničnim stavom Moskve oko članstva bilo koje od balkanskih zemalja u NATO-u. Ako je već Crna Gora u tom procesu najdalje odmakla, onda su, vjerujem, stvari kristalno jasne. Uzgred, moram da kažem da ohrabruju veoma odmjerene izjave novog ruskog ambasadora u Podgorici.

  • Možete li reći šta konkretno podrazumijeva ruska podrška?

Govorim prije svega o političkoj podršci, koja, bez obzira na interese, pa čak i aktivnosti u tom smislu, ne predstavlja ozbiljniju prepreku putu Crne Gore u NATO.

Sa druge strane, crnogorske parlamentarne i vanparlamentarne stranke, nevladine organizacije, prosrpska udruženja i institucije koje su uključene u anti-NATO kampanju za tu vrstu djelatnosti imaju i političku i finansijsku podršku iz okruženja. Najžešću kampanju vodi Mitropolija crnogorsko-primorska, i to ne samo kroz izjave mitropolita Amfilohija nego i kroz aktivan rad na terenu.

  • Hoćete da kažete da Vam je, kao stožer anti-NATO kampanje u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva najveći problem?

Najveći i najozbiljniji protivnik NATO integracijama Crne Gore svakako je crkva, koja, sudeći po istraživanjima, danas uživa veoma visok procenat povjerenja naših građana. Kada je riječ o Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, u nekim pitanjima, nažalost, nije teško uočiti kontinuitet: posljednjih dvadesetak godina Mitropolija nije podržala doslovno nijedno crnogorsko ključno i strateško državno opredjeljenje – obnovu nezavisnosti, put ka EU, članstvo u NATO-u, priznanje Kosova… Njihov otpor uvijek je bio otvoren i agresivan.

  • Da li je nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti – zbog kojeg, inače, SPC ovih dana vodi krstaški rat protiv Crnogoraca – zapravo osveta vaše Vlade zbog kontinuiranih antidržavnih aktivnosti srpske crkve i mitropolita Amfilohija? Ako bi nacrt zakona prošao, Mitropolija crnogorsko-primorska bi se, kao institucija, morala registrovati u Crnoj Gori.

Prvo, nije riječ o osveti. Naprotiv: Nacrt ovog zakona predstavlja pokušaj da se zainteresovane strane okupe za isti sto i mirno razgovaraju o važnom pitanju od interesa za državu i njene građane. Nudeći nacrt zakona, jasno smo stavili do znanja da nema zakovanih rješenja, već da je svako podložno relevantnoj i stručnoj ocjeni. Ta naša spremnost na dijalog i pružena ruka dočekane su podstrekavanjem na linč vladinih predstavnika, kao i primitivnim gaženjem svih demokratskih načela. Sudeći po dosadašnjim reakcijama na predloženi nacrt zakona, poruka Mitropolije crnogorsko-primorske državi Crnoj Gori glasi: pustite nas da ostanemo privilegovani; nemoj da se miješate u crkvena pitanja, a nama dozvolite da kao i do sada arbitriramo u državnim. E, bojim se da tako više neće moći! Nastavljajući da sva sporna pitanja rješavamo osmišljeno i bez ishitrenih poteza, potrudićemo se da novim zakonom o vjerskim zajednicama obezbijedimo očuvanje vitalnih interesa države Crne Gore i svih njenih građana, ne ugrožavajući, pritom, nijednu crkvu, niti slobodu vjeroispovijesti.

Ako obratite pažnju na aktivnosti organizacionih djelova Mitropolije crnogorsko-primorske, viđećete da ona u Crnoj Gori osniva isključivo društva sa srpskim predznakom: društvo za srpsku omladinu, recimo, srpska kulturna društva i sl. Niđe se ne spominje bilo što što je crnogorsko. Iako su, dakle, pravoslavni Crnogorci van sfere njenog interesovanja – štaviše, ignoriše ih i ne priznaje – Mitropolija crnogorsko-primorska, zanimljivo, polaže pravo na sve crkve i manastire u Crnoj Gori. A manastir Ostrog ili Cetinjski manastir, na primjer, dio su crnogorske kulture i tradicije i ne mogu i ne smiju biti uzurpirani od Mileševske, Zahumsko-hercegovačke ili neke druge eparhije SPC-a, kao što se to ovđe hoće. Najzad, nelogično je da najveće crnogorske crkve i manastiri budu upisani u katastarske knjige druge države.

  • Upisani su u katastarske knjige Srbije, što je…

Bili smo u dilemi da li da kao vlast ove probleme otvaramo sada, u trenutku kada očekujemo poziv za NATO i kada se spremaju ne politički, nego antidržavni protesti dijela opozicije u Podgorici. Međutim, iako je riječ o teškim pitanjima, naša je dužnost da ih otvorimo.

  • Zašto? Da biste, u susret predstojećim parlamentarnim izborima, na taj način ponovo homogenizovali crnogorsko biračko tijelo?

Ne, nije to bio motiv. Problemi o kojima govorim dugo su gurani pod tepih i na to se konačno mora staviti tačka. Najbolji način je – dijalog. Međutim, umjesto sa nama kao sa predlagačem nacrta zakona, mitropolit Amfilohije dijalog je započeo sa opozicionim partijama problematičnog političkog rejtinga, što svakako ne doprinosi deklarativnoj namjeri crkve da u javnu raspravu uđe sa realnom mjerom razuma, bez konačnih sudova, eliminacije i etiketiranja. Naprotiv.

  • Zašto proteste dijela opozicije najavljene za 27. septembar u Podgorici nazivate antidržavnim?

Zašto?! Nova srpska demokratija i Pokret za promjene proteste organizuju sa namjerom da ruše postojeću i naprave prelaznu vladu iako za to nemaju podršku ni u parlamentu ni van njega. Ako, pritom, znamo da za nekoliko mjeseci Crna Gora ulazi u redovnu izbornu godinu – po zakonodavstvu koje su upravo oni kreirali – čemu onda protesti?! I to baš u momentu kada se iščekuje poziv za punopravno članstvo u NATO-u i kada su, više nego bilo što drugo, Crnoj Gori potrebni mir i stabilnost.

  • I, hoće li protesti destabilizovati Crnu Goru?

Odgovornost za eventualne incidente snose organizatori protesta. A to da li smo zabrinuti za stabilnost Crne Gore… Nijesmo. Ovđe je mir sačuvan i kada je, tokom NATO intervencije na SRJ 1999., na teritoriji države Crne Gore bilo 60.000 do zuba naoružanih Miloševićevih vojnika, pa će to biti i sada. Međutim, može li doći do incidenata? Može. Za to nijesu potrebne hiljade ljudi, već dva, tri neodgovorna čovjeka spremna da bace bombu, da probiju policijski kordon ili da pokušaju da silom uđu u parlament. Sve to smo, uostalom, gledali i proteklih dvadesetak godina. Vlada Crne Gore, dakle, nema namjeru da zabranjuje najavljene demonstracije, ali sasvim sigurno neće dozvoliti bilo kakav pokušaj protivustavnog rušenja vlasti ili ponašanje suprotno zakonu.

  • Mir i stabilnost su, kažete, jedan od uslova ulaska Crne Gore u NATO. Šta je sa ostalim uslovima? Šta je, recimo, ova Vlada do sada uradila u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije?

Crna Gora je, to odgovorno tvrdim, ispunila sve uslove za članstvo u NATO-u. To nije učinjeno samo 2015. nego i tokom proteklih pet godina. U partnerstvu sa NATO-om, sve teške faze prošli smo uspješno: od reforme obavještajno-bezbjednosnog sektora, do vladavine prava, reforme sektora odbrane, podizanja nivoa povjerenja građana o članstvu Crne Gore u NATO-u… Kada je riječ o vladavini prava, Crna Gora je posljednje četiri godine radila veoma predano na uspostavljanju ustavnog, podustavnog i institucionalnog okvira kako bi se suprotstavila svim onim slabostima koje su posljedica organizovanog kriminala i korupcije. U ovoj fazi, organizovani kriminal više nije problem Crne Gore.

  • Nije?

Nije. Proteklih godina izgrađene su institucije koje se sa tim problemom uspješno hvataju ukoštac, što je potvrđeno ne samo na nacionalnom nego i na međunarodnom nivou. Śetite se samo posljednje uspješne akcije crnogorske i španske policije, koja je rezultirala zapljenom tri tone kokaina.

Budući da je njeno rodno mjesto rat u kome su, pored ljudi, država i materijalne imovine, stradale i institucije, korupcija svakako predstavlja veliki problem sa kojim se danas suočava Crna Gora. Kada je, početkom devedesetih, međunarodna zajednica SRJ uvela sankcije, sve zemlje regiona su, u cilju opstanka, svjesno kršile neka pravila i principe, što svakako nije moglo proći bez ozbiljnih posljedica na cjelokupni sistem.

  • Budući da je Vaša stranka DPS i u tom periodu bila vodeća i vladajuća, pretpostavljam da se i najveći broj „krupnih riba“ osumnjičenih za korupciju i kriminal nalazi upravo u toj strukturi. Primjer su i nedavna hapšenja u Budvi: svi uhapšeni funkcioneri članovi su DPS-a.

S obzirom na to da sam pet godina bio nosilac reformi u oblasti vladavine prava i da sam, u tom smislu, imao brojne kontakte sa visokim zvaničnicima EU i NATO-a, odgovorno tvrdim da od mene niko i nikada nije tražio da, u okviru evroatlantskih integracija, jurimo i hapsimo nekakve „krupne ribe“. Ono što je traženo je da Crna Gora izgradi ozbiljne institucije otporne na korupciju i na uticaj organizovanog kriminala. Na čemu smo, kažem, radili i dostigli određeni nivo.

  • Koliki nivo?

Akcioni plan za poglavlja 23 i 24 određen je na pet godina, pa se ne može očekivati da u prvoj godini Crna Gora uradi ono za šta je planirano pet. Razumijem nestrpljivost građana, ali ovo što radimo nije kratkoročna politička akcija, već ozbiljan početak rada na uspostavljanju institucija. Zakon o specijalnom tužilaštvu usvojen je na proljeće ove godine; prije dva mjeseca izabran je specijalni tužilac; specijalne tužioce izabrali smo u julu i, kao posljedicu, već imamo hapšenja u Budvi. Siguran sam da ćemo sličnih primjera uskoro imati širom Crne Gore i svako onaj ko se nađe na putu borbe protiv korupcije i kriminala, može biti siguran da neće imati zaštitu. Bez obzira na to da li je riječ o visokom funkcioneru države, partije vlasti ili opozicije.

  • Za sada su, ponavljam, uhapšeni uglavnom članovi Vaše partije. Prijeti li, u tom smislu, DPS-u zaista sudbina Hrvatske demokratske zajednice, koja je, nakon hapšenja Iva Sanadera, umalo zabranjena? Crnogorski mediji, vidim, godinama unazad to najavljuju.

Da se kao partija plašimo „sanaderizacije“ koju, kako i sami kažete, godinama najavljuju pojedini mediji, valjda bismo, kao vodeća stranka vlasti, umjesto što ih predvodimo, blokirali reforme, dovodeći tako u pitanje procese koji Crnu Goru vode ka EU i NATO-u. To nijesmo učinili, budući da je borba protiv korupcije i kriminala prije svega naš interes.

Sa druge strane, budvanska hapšenja sasvim sigurno nijesu prijatna vijest za DPS, zbog čega ćemo, vjerujem, imati kratkoročne političke štete. Međutim, naš cilj je, ponavljam, dugoročan: obnoviti i osloboditi institucije. Logično je da u društvima kakva su naša u partiji koja je dvadeset i više godina na vlasti i čiji se rejting ne spušta ispod četrdeset procenata, bude najviše prostora za zloupotrebe. Moram, međutim, da kažem da kao stranka nikome i nikada nijesmo dali mandat da krši zakon. Naprotiv: ti su ljudi mandate dobili kako bi odgovorno vršili svoj posao. Ako neko nije bio u stanju da to uradi na valjan način, neka se suoči sa zakonom. Od nas neće imati zaštitu.

Uzgred, podśećam vas da proces koji je završen hapšenjima u Budvi ne traje od juče.

  • Nego?

Na tim se predmetima radilo i ranije, još od 2007. i 2008. Iako je riječ o funkcionerima Demokratske partije socijalista, te slučajeve nijesmo zataškali. Hoću da kažem da je ovo što radi Specijalno tužilaštvo samo nastavak posla koji je započet prije nekoliko godina.

  • DPS za korupciju i kriminal ne optužuje samo opozicija i njoj bliski mediji; optužuje vas i koalicioni partner, Socijaldemokratska partija (SDP), sa kojom ste na vlasti posljednjih petnaestak godina.

SDP je doskoro bio naš dobar politički partner. Politički savez DPS-a sa SDP-om rezultirao je ozbiljnim uspjesima, prije svega na nacionalnom planu. U međuvremenu, SDP je promijenio politički odnos, za što je, vjerujem, teško pronaći racionalno objašnjenje.

Nakon toliko godina zajedničke vlasti, SDP-u kao da je jedino važno da sebe predstavi kao moralnu vertikalu, istovremeno svaljujući odgovornost za sve ono što nije bilo dobro i što je, objektivno, podložno kritici na nas, na DPS.

  • Uspijeva li im?

Da uspijeva, ta se partija ne bi borila da pređe cenzus, niti bi se, upravo zbog nekonzistentne politike, nedavno podijelila. Inače, u politički sukob sa SDP-om Demokratska partija socijalista nije ušla zbog političkih pitanja, već zato što je naš koalicioni partner podržao urušavanje crnogorskog pravnog sistema. SDP je crnogorsku Skupštinu pretvorio u mjesto neustavnog ponašanja, neprincipijelne saradnje sa opozicijom, opstrukcije priliva stranih investicija… Ad hoc formirana skupštinska većina danas tako pokušava da preuzme nadležnosti Vlade, da vodi ekonomsku politiku, iako za tako nešto nema ni ustavnog ni zakonskog osnova. Śetite se samo Zakona o finansiranju političkih partija i izbornih kampanja ili takozvanih Jankovih zakona. Pritom, na śednicama Vlade ministri iz SDP-a uredno glasaju za sve ono što njihova stranka kasnije obori u parlamentu. U parlamentarnoj demokratiji teško da ćete naći sličan primjer. Uprkos svemu, DPS je do sada pokazivao izuzetno političko strpljenje, pristajući na to da, zbog višeg cilja, toleriše i neke ispade koji nisu bili za tolerisanje.

  • „Viši cilj“ je članstvo u NATO-u?

Tako je. Vrstu tolerancije o kojoj govorim svakako nećemo pokazivati i u budućnosti. Uz sve muke, pokušaćemo da održimo koaliciju do decembra, do poziva za članstvo u NATO-u; a onda – izbori.

  • Koliko je realno da Crna Gora u decembru 2015. dobije poziv za NATO?

Veoma je realno. U Evropi danas nemate nijednu državu koja to dovodi u pitanje. Sa Njemačkom na čelu, koja je jedan od najsnažnijih crnogorskih promotora. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltemberg za oktobar je najavio pośetu svih ambasadora NATO-a Podgorici, što je više nego jasan znak podrške Crnoj Gori.

  • Kakav je stav SAD-a?

Prilikom nedavne pośete Podgorici, pomoćnica američkog državnog sekretara Viktorija Nuland prvi put je postavila pitanje nivoa podrške građana Crne Gore članstvu naše zemlje u NATO-u. Gospođi Nuland pokušao sam da objasnim da se Vlada Crne Gore tim principom nije rukovodila ni kada je donosila odluke o nekim drugim strateškim državnim pitanjima. Da jeste, danas bi stvari izgledale kudikamo drugačije. Da je, recimo, Demokratska partija socijalista razmišljala o sopstvenom rejtingu, nikada ne bi ušla u politički sukob sa Slobodanom Miloševićem, koga je sredinom devedesetih podržavao ogroman broj crnogorskih građana; takođe, ne bismo 2002. otvorili pitanje referenduma o obnovi državnosti. Gospođu Nuland tom prilikom podśetio sam i da je Crna Gora 2008. priznala nezavisnost Kosova, iako se u tom momentu više od osamdeset procenata građana protivilo takvoj odluci. Nakon određenih unutrašnjih turbulencija i poremećenih odnosa sa Beogradom, stvari su se smirile i viđelo se da smo bili u pravu. Najzad, ukazao sam i na to da je Crna Gora, uprkos negativnom raspoloženju javnosti, svoje vojnike slala u misije u Avganistan.

  • Šta Vam je odgovorila Viktorija Nuland?

Imao sam utisak da razumije našu argumentaciju iako je ostala pri izrečenom stavu. Vlada Crna Gore, rekao sam, vjeruje da je dužnost vlasti da donosi strateški važne odluke za svoju zemlju, bez obzira na stepen trenutnog raspoloženja javnog mnijenja. Tu Vladu građani su birali da donosi odluke, a ne da, pozivajući se na većinsko raspoloženje, traži da se odluke donose plebiscitom.

  • Kolika je danas podrška građana Crne Gore ulasku u NATO?

Nešto preko četrdeset procenata. Siguran sam da će do decembra 2015. taj procenat rasti.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Srpska pravoslavna crkva i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.