Amfilohijeva balvan revolucija

Piše: Slobodan Jovanović

Nema sumnje da ovaj zakon stavlja Crnu Goru u red modernih evropskih, sekularnih društava. Njime se ne uskraćuju prava na ispoljavanje vjerskih ośećanja nijednom vjerniku, niti jednaka prava svim vjerskim zajednicama na rad, ali se uređuje njihov djelokrug djelovanja i sprečava zloupotreba vjerskih ośećanja u političke, nacionalističke ili bilo koje druge svrhe koje nijesu vezane za ispoljavanje vjere. Takođe se onemogućava zloupotreba đece i školskih ustanova u širenju religije, kao i prisila roditelja, ili bilo koga, na vjersko obrazovanje đece. Vjera i vjersko obrazovanje se striktno lociraju u vjerske objekte. I na kraju, ono što važi u svim civilizovanim zemljama, vjerske zajednice koje se bave profitnim poslovima, po ovom zakonu su dužne da na te poslove plaćaju porez kao i svi privredni subjekti

Topli zec u Kotroru: Verska tolerancija na deluPosljednjih 5-6 dana u Crnoj Gori se dešavao déjà vu sa prelaska iz osamdesetih u devedesete prošlog stoljeća i repriza „događanja naroda“. No, kao što Karl Marks reče, istorija se ponavlja samo kao farsa. Nije bilo postavljanja balvana na saobraćajnicama, mada se i to umalo desilo, ali su balvani bili subjekti tih događanja. Naime, država Crna Gora je pripremila nacrt Zakona o vjerskim slobodama i pustila ga u javnu raspravu, kako i propisuje regulativa kad su u pitanju takvi akti. Već pojavom samog nacrta SPC, odnosno MCP i njen mitropolit, Amfilohije Radović, su jasno stavili do znanja da je taj nacrt za njih neprihvatljiv jer im ne pada na pamet da se registruju kod države „koja treba da se registruje kod njih“. I ne samo to, SPC je neprihvatljiv bilo koji zakon koji ograničava njeno djelovanje, bilo koja sfera društva da je u pitanju. Nije li Amfilohije Radović rekao da je Crkvi svojstveno sve što je svojstveno ljudima, govoreći kako smo svi đeca komunizma koji mislimo da se Crkvi može nešto ograničiniti.

Prva javna rasprava je organizovana u Bijelom Polju, u hotelu „Franca“. Veći broj vjernika SPC, njih nekoliko stotina, okupio se ispred, a potom su većina ušli i u hotel, spriječavajući bilo koga da uđe ko im nije bio po volji. Ulazak mitropolita CPC Mihaila i predstavnika CPC izazvalo je salve uvreda, psovki, kletvi od rulje koja je nahrupila unutra. Situacija nije bila nimalo naivna, predstavnici CPC su bili potpuno nezaštićeni od rulje i mogućnosti fizičkog kontakta. Sveštenici SPC, pojedini političari iz srpskih stranaka, opšinski funkcioneri iz opština u kojima su srpske stranke bile na vlasti, vidno su upravljali ponašanjem prisutnih bukača sa jasnom namjerom da se minira javna rasprava. Primitivna rulja, uključujući i svještenike SPC, dobacivali su mitropolitu CPC i njenim predstavnicima: „Satano, satano“, „Izlazi, sotono, izlazi sotono“, „Juda, Juda“, „Došao si da zavađaš“, „Ua, ustaše“, „Bando komunistička“. Pošto je prijetilo da sve izmakne kontroli, da dođe do linča od strane one vrste krezubih spodoba kojih smo se nagledali devedesetih po čuvenim mitinzima, organizovanih od strane sličnih ovima što su stajali iza organizacije i ovog spontanog „događanja naroda“, ministar za manjinska i ljudska prava, g-din Numanagić, otkazao je javnu raspravu zbog uslova u kojima su ugroženi ljudski životi.

SPC, odnosno MCP, nakon tih događaja je izdala saopštenje da ona ne stoji iza pokušaja linča, kako oni kažu, raspopa Dedeića, odnosno, mitropolita CPC vladike Mihaila. I to u maniru u kojem su obmanjivali javnost bar posljednjih 30 godina i nešto slično licemjerju ratnih zločinaca koji su tobože davali naređenja da se poštuje Ženevska konvencija. SPC je dijelila „vjernom i bogoljubivom narodu“ prije zakazane rasprave u Bijelom Polju proglas u kojem su iskazali svoje neslaganje sa zakonom i pozvali sve vjernike da, citiram, „masovnim prisustvom pokažemo neslaganje sa …“. Dalje se nabraja sa čime, da bi završili sa „javnim i bezobzirnim ponižavanjem svoga naroda“. Misleći valjda da su oni čitav narod.

Nakon Bijelog Polja slijedio je Kotor i isti scenario. Razlika je u nešto manjem broju bezubih balvana i što je mitropolit CPC sa predstavnicima CPC prolazio uskim kotorskim ulicama kroz pravog „toplog zeca“. Mimoilazili su se sa iskeženim licima punim mržnje koja se deru i vrijeđaju glupostima kakve samo oni mogu da izvaljuju, sa obije svoje strane. To se vrlo dobro vidi na snimku koji su objavili mnogi mediji u Crnoj Gori i Srbiji. Mediji u Srbiji su objavili snimak isključivo zbog incidenta u kojem je jedna starija žena pljunula u oko mitropolita CPC, koji je nakon toga odgurnuo njenu glavu. Naravno, mediji u Srbiji su prećutali pljuvanje stare žene i nadogradili guranje Mitropolita Mihaila glave te starice kao pravi boks meč. Te udario je dva, te tri puta (Novosti)… Prvi put pesnicom, drugi put šakom, treći put ko zna čime. Prosto čovjek da poželi da Amfilohije prošete kroz kroz Tompsonovu publiku iz prvih redova ili među prisutne na odavanju pošte srebrničkim žrtvama, možda bi onda shvatili i bar malo saośećali sa onim kroz šta su prolazili mitropolit Mihailo i predstavnici CPC. I koliko je moguće u toj situaciji reagovati drukčije sem refleksno.

Konačno se država Crna Gora śetila da je njena obaveza ne samo da organizuje javnu raspravu, već i da omogući svima koje je pozvala na javnu raspravu nesmetan pristup i slobodno iznošenje svojih stavova, pa je 14.09.2015.konačno održana javna rasprava u Podgorici. Još samo da se državni tužilac Crne Gore śeti da je krivično djelo sijanje nacionalne i vjerske mržnje, spriječavanje slobodnog kretanja i slobode govora, i da pokrene postupak protiv organizatora i učesnika javnog linča u Bijelom Polju i Kotoru. Izgleda da mnogima u vlasti Crne Gore i sudskim istancama nije jasno da su crkve samo udruge građana i da nijesu djelo svevišnjeg. Prije će biti obratno. Odnos mnogih iz vlasti u Crnoj Gori prema MPC ponekad doseže granice mediokritetstva, pa se ponekad čini da se oni plaše da sprovode zakon kad je u pitanju MPC, plašeći se da ih najveći antihrist u okrilju Crkve ne prokune da im otpada živo meso sa kostiju.

Što je to što smeta SPC u nacrtu Zakona o vjerskim slobodama? Ako bih uopšteno rekao onda je to što taj zakon uređuje rad crkava kako i treba u jednom modernom, sekularnom društvu. Naime, članom 7. Zakona je predviđeno: “Djelovanje vjerske zajednice ne smije biti usmjereno protiv drugih vjerskih zajednica i vjeroispovijesti, niti na štetu drugih prava i sloboda vjernika i građana. Zabranjeno je političko djelovanje vjerske zajednice i zloupotreba vjerskih ośećanja u političke svrhe“. Slažem se da je to gro onoga što je Amfilohije radio pa je vjerovatno pogođen ovim članom. Kako da se uzdrži od pljuvanja crnogorske nacije, CPC, nekrsti… pa to je negacija njegove ličnosti! Član 11. propisuje: “Teritorijalna konfiguracija vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori, ne može se prostirati van Crne Gore. Śedište vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori mora biti u Crnoj Gori.“ MCP u Crnoj Gori ostvaruje desetine miliona eura, gradi stambene zgrade, hotele, bavi se crkvenim biznisom i prodajom svijeća, onesvještene vode… A zamislite, nije registrovana u nezavisnoj Crnoj Gori, već u Beogradu? Drugo, ovim članom se direktno udara na pretenzije da se preko vjere provlače teritorijalne pretenzije vlasništva nad ogromnom teritorijom Crne Gore putem subjekata koji su registrovani u drugim državama. Član 42. propisuje da se vjerska nastava može vršiti samo i isključivo u vjerskim objektima. A to je velika pretenzija Amfilohija da potruje mozgove mladih ljudi po državnim školama i usadi im svetosavlje u nevine mozgove. Normalnom svijetu ne treba objašnjavati koliko je ovaj član važan.

Konačno, članom 53. se rješava pitanje vlasništva nad sakralnom imovinom u Crnoj Gori. Svakom ko se bavio ovim pitanjem je poznatom da su sakralni objekti u Kraljevini Crnoj Gori bili u vlasništvu manjim djelom države Crne Gore, a većim djelom plemena i bratstava. Te objekte je najviše koristila CPC. Ustav Crne Gore iz 1905. Godine, član 40. kaže: „Državna vjera je u Crnoj Gori istočno – pravoslavna. Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno – pravoslavnom Vaseljenskom crkvom. Sve ostale priznate vjeroispovjesti slobodne su u Crnoj Gori“. Ni u međuratnoj Jugoslaviji SPC to pitanje nije mogla riješiti jer nije imala osnov da uknjiži vlasništvo nad sakralnim objektima u Crnoj Gori. Sve do nacionalističkih devedesetih, kada su neki sakralni objekti i zemljište upisivani na potpuno nezakonit način. Zna se da se vlasništvo nad nekretninama može upisivati u zemljišne knjige isključivo na osnovu vlasničkog lista ili sudske odluke. To je izostalo u najvećem broju slučajeva.

Nema sumnje da ovaj zakon stavlja Crnu Goru u red modernih evropskih, sekularnih društava. Njime se ne uskraćuju prava na ispoljavanje vjerskih ośećanja nijednom vjerniku, niti jednaka prava svim vjerskim zajednicama na rad, ali se uređuje njihov djelokrug djelovanja i sprečava zloupotreba vjerskih ośećanja u političke, nacionalističke ili bilo koje druge svrhe koje nijesu vezane za ispoljavanje vjere. Takođe se onemogućava zloupotreba đece i školskih ustanova u širenju religije, kao i prisila roditelja, ili bilo koga, na vjersko obrazovanje đece. Vjera i vjersko obrazovanje se striktno lociraju u vjerske objekte. I na kraju, ono što važi u svim civilizovanim zemljama, vjerske zajednice koje se bave profitnim poslovima, po ovom zakonu su dužne da na te poslove plaćaju porez kao i svi privredni subjekti.

Uloga države po svim međunarodnim deklaracijama jeste da obezbjedi nediskriminaciono upražnjavanje vjerskih obreda svakom čovjeku i da spriječi zloupotrebu vjere, ograničavajući djelovanje crkava na ono što jeste njihova osnovna djelatnost. Više je nego tužno da tzv. građanske partije, nevladine organizacije, nijesu svjesne značaja ovog zakona i ne vide dalje od nosa samo iz razloga oportuniteta prema postojećoj vlasti u Crnoj Gori. Doduše, mnogo bi bilo bolje da je Crna Gora ovakav zakon donijela nakon proglašenja nezavisnosti, ovako je Amfilohije Radović uspio mnogo vode da zamuti i otruje, mnogi mladi mozgovi su isprani, mnogo ljudi je postalo žrtva njegovih bolesnih stavova, njegove mržnje, zlobe i kleveta.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Crnogorska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.