Organizovana uskršnja tribina: „Položaj CPC u svijetlu aktuelnih dešavanja“

„Umorio sam se više od obećanja crnogorske političke elite, koja ništa nije uradila da Crnogorska pravoslavna crkva povrati mjesto i ulogu koja joj s pravom pripada. Sporo to ide i nekako mi se čini da stanje nije ništa bolje od onog koje je bilo prije desetak godina“, kazao je arhiepiskop kotorski i primorski Crnogorske pravoslavne Crkve gospodin Simeon na Uskršnjoj tribini koju je ova Eparhija organizovala pod imenom “Položaj CPC u svijetlu aktuelnih dešavanja”.

Nezadovoljan statusom CPC i odnosom državnog vrha prema njoj, arhiepiskop Simeon je podnio ostavku na mjesto ministra inostranih djela ove Crkve jer od državnih organa nije mogao da dobije spiskove naših ljudi u evropskoj dijaspori.

Na insistiranje mitropolita Mihaila, ostao je na čelu Eparhije, uvjeren da će na kraju istina i pravda pobijediti.

Arhiepiskop Simeon je kazao da u Beču postoji kompletna, izuzetno vrijedna oprema za crkvu Sv. Ivana Prepodobnog koja se gradi na Cetinju i da se ne smije ispustiti šansa da se ona otkupi.

Književnica Bosiljka Kankaraš naglasila je da je Crna Gora iz Evrope posljednjih decenija svašta dobila. „Naša zemlja je okupirana svim i svačim. Živimo u idolatriji. Ugrožen je integritet crnogorskog čovjeka. Desio se rascjep ličnosti: ljudi jedno misle, drugo govore, treće rade a četvrto ośećaju. Svjetovno, tačnije vulgarno, je zamijenilo religiozno. Ljudi se klanjaju pop zvijezdama, glumcima, sportistima, automobilima, novcu“, kaže Kankaraš. Egoizam i arogancija su glavne osobine svih koji su ugrabili neku vlast, na društvenoj pozornici.

Bosiljka Kankaraš se pita đe su intelektualci i u kakve su se male građane pretvorili? Ona se pita koji se narod okuplja u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi? „Da li vjeruju ili su sujevjerni? Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Je li im teško da to shvate? Tu ljubav koja potiče iz apsolutne, Božije ljubavi. Može li naš narod vjerovati da je da je Bog savršenstvo kome svako od nas treba da teži? Na kojem nivou je svijest običnog, prośečnog crnogorskog čovjeka?“

Erih From je rekao da je XX vijek idolopoklonički jer je osnovno božanstvo novac. Što bi rekao da živi u 21. vijeku, pita se Kankaraš, u vremenu najdublje moralne krize, prije svega? Na jednoj strane se, poluđeli od novca, iživljavaju, uništavaju sve pred sobom, dok na drugoj strani milijarde ljudi živi u teškoj oskudici.

Kankaraš konstatuje ogromno neznanje i uskogrudost, takozvanih vjernika srpske crkve koji žive u Crnoj Gori. Njihove pogane riječi su prava ekološka katastrofa jer ne znaju što rade, nijesu svjesni što se desilo sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom 1920. godine!

Mnoge porodične priče bile bi drugačije ispričane kad bi se znala istina o sramoti iz 1918. godine, ukazu kralja Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske crkve. To je unuk našeg kralja Nikole. On je đeda omrčio i zabranio mu povratak u Crnu Goru.
Đe je rješenje mnogih problema, pita se Kankaraš i objašnjava da je to, po njoj u pomirenju dvije crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve. Razgovor dva mitropolita, Mihaila i Amfilohija, za početak, bilo bi veliko čudo. Nakon toga moraju se ukinuti sve odluke sramne Podgoričke skupštine iz 1918. godine.

Konačno, Vlada Crne Gore mora ujediniti narod kojim vlada. Ona mora poništiti sve odluke sramne Podgoričke skupštine. Ako je Pravoslavlje državna religija, onda Vlada Crne Gore ima mogućnost da, ukidanjem Podgoričke skupštine, prvobitnu cetinjsku Mitropoliju digne u rang Arhiepiskopije u čijem bi sastavu bilo nekoliko eparhija i među njima i dvije Mitropolije. Ta reforma bi bila velika sreća za crnogorsku državu i narod, zaključila je Kankaraš.

Govoreći o nekanonskom ponašanju Srpske pravoslavne crkve, kada je u pitanje poštovanje teritorije nezavisne države Crne Gore, Slobodan Jovanović je kazao da se SPC ne pridržava “kanoničkog prava da crkvene granice jedne nezavisne države nemaju ulaziti u granice druge nezavisne države“, već se konstantnim uvredama omaložava CPC, njen vladika Mihailo i tretira Crna Gora kao srpski etnički prostor.

Iako je Crna Gora nominalno sekularno društvo, živimo u doba povišene religioznosti , praćenom tendencijom Srpske pravoslavne crkve za uplivima u sve svere društvenog i političkog života. Ona je već dobrano ušla u visokoškolske i mnoge druge ustanove, što je suprotno svim evropskim standardima i odlukama suda u Strazburu o obavezi države da poštuje vjersku neutralnost institucija koje je oformila, jasan je Jovanović.

Književnik Milorad Popović se osvrnuo na sadašnje vrijeme, objašnjavajući da teoretisanje u ovom trenutku neće mnogo pomoći.

Popović je siguran da će Crnogorska pravoslavna crkva vratiti sve što joj pripada, samo treba imati strpljenja i intenzivno raditi na tome.

On je kazao da je bilo vrijeme kada nije vjerovao ni u obnovu crnogorske državnosti, a ona se desila. „Javiće se tako neki Đukanović i kad je Crnogorska crkva u pitanju koja će zauzeti svoje mjesto koje joj je silom oduzeto 1920. godine“.

Govorili su još Đoko Radonjić, Sreten Vujović, a ispred mladih CPC Stefan Marković.

Organizator duhovne akademije je pao na ispitu. Ljudi koji ne umiju da rade ili su preuzeli određene funkcije radi sopstvene afirmacije, kako je kazao Milorad Popović moraju da odu i ustupe mjesto onima koji žele da rade i unaprijede Crnogorsku pravoslavnu crkvu.

Tada se ne bi desilo da duhovnoj akademiji prisustvuje pedesetak vjernika i poštovaoca CPC, od kojih iz Kotora ni desetak.

U umjetničkom dijelu programa, koji je uslijedio nakon tribine učestvovali su: harfistkinja Milica Kankaraš, flautista Lazar Muhadinović, KUD “Njegoš” Cetinje, recitatorka Milica Radović i Stefan Marković, narodni guslar i recitator, predśednik Crkvene omladine Crnogorske pravoslavne crkve.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Crnogorska pravoslavna crkva. Zabeležite stalnu vezu.