Ko može biti protiv obilježja pobjednicima sa Grahovca?

Piše: Danilo BURZAN

Neznavenima – kojih je, izgleda, najviše – u polemici o prijedlogu da se obnovi spomenik na podgoričkome Trgu Republike, kao i onima koji namjerno odbacuju istorijsku istinu, neophodno je javno ukazati na neke nesporne činjenice, da bi (svi dobronamjerni) shvatili o čemu se neki „polemičari“ spore. Zato što je razbuktavanje te polemike – u Skupštini grada Podgorica i široj javnosti – zasnovano ne samo na „ciljanom“ podgrijavanju emocija i rasplamsavanju plemenske svijesti, nego i na potpunom ignorisanju faktografije.

Prije svega, treba istaći da se ne radi o podizanju novoga spomenika, već o njegovoj – obnovi. Još značajnije: to nije spomenik (samo) velikome vojvodi Mirku Petroviću – radi se o obnovi spomenika koji je posvećen Crnogorcima poginulim u Crnogorsko – turskom ratu(1862) i njihovome komandantu Mirku Petroviću. Za ovu priliku podśetiću na istorijske podatke. Spomenik junacima Bitke na Grahovcu otkriven je na Mitrovdan 1886. godine, istoga dana kada je priređena velika svečanost, povodom otvaranja Mirkove Varoši. Na prepunom, kišom okupanome trgu, i u prisustvu predstavnika svih crnogorskih kapetanija, te diplomatskoga kora sa Cetinja, govorio je knjaz Nikola. Otvarajući novu Podgoricu – Mirkovu Varoš (u koju je tada preseljena i sva trgovina iz Stare Varoši) i otkrivajući taj spomenik, crnogorski Gospodar je, uz ostalo, rekao:

„…Spomenik je ovo junačkim vrlinama koje vazda neka krase moj hrabri narod; neka se ovi i budući naraštaji s blagodarnošću i ushićenjem sjećaju imena davnih junaka od 1862. Njihovom spomenu i imenu njihova junačkog predvoditelja Velikog vojvode Mirka spomenik ovi podižem. Slava im!“

Taj spomenik je divljački srušen u velikosrpskoj euforiji, nastaloj poslije neustavne odluke tzv. Podgoričke skupštine da se sa prijestola svrgne kralj Nikola, Crna Gora razdržavi, a dinastija Petrović detronizuje. Rušitelji i „pobjednici“ učinili su, potom, sve da se zatre trag i śećanje – ne samo na kralja Nikolu i sve Petroviće – već i da zauvijek nestane država Crna Gora. U tome i takvome trijumfalizmu, nakon rušenja države, srušen je i spomenik, pa u istoj funkciji, „izbrisani“ su i nazivi Mirkova Varoš, Ulica kralja Nikole, Kraljev park… A usred „izbrisane“ Mirkove Varoši imenovan Trg kralja Aleksandra…

To su istorijske činjenice. E, to što nije uspio pokušaj da se Podgoričkom skupštinom crnogorska istorija temeljno „skrene“ ili „izbriše“ – odnosno što je prije devet godina obnovljena i crnogorska državnost – neki nikako ne prihvataju.

Nastojanje „polemičara“, protivnika obnove spomenika, da sve „svale“ na (za neke Kuče) „nepodobnoga“ vojvodu Mirka, više je nego providno. Junaštvo vojvode Mirka ispoljeno samo na Grahovcu, i tokom druge Omer-pašine vojne, dovoljno je da se prihvati kao njegov nemjerljiv doprinos očuvanju same Crne Gore. A činjenica da je u „pohari Kuča“ bilo i zločinstava (ali nikako monstruoznih kakve se imputiraju vojvodi Mirku, npr. da je „svojim rukama klao đecu i žene“…), ne znači da se ne treba baviti i time. Ali – obavezno i uzrocima te pohare…

U toj „polemici“ protivnici obnove spomenika preporučuju još i ovo: postavite spomenik na Njeguše, a ne u Podgoricu! Tja! Ovome, zaista, nije potrebno „tumačenje“?

Gospodo „polemičari“. Spomenik treba da se obnovi. Upravo i zato što se crnogorska istorija, rekao bih, nastavlja tamo đe je bila nasilno prekinuta. Stoga, nikakvo predlaganje „pomirenja“ kojim se istorijski tokovi žele vrnuti u kolotečine tzv. Podgoričke skupštine nije ni realno, niti je moguće. Onima kojima, izvjesno, to teško pada, vjerujem, jedino vrijeme i nastojanje da prihvate činjenice može pomoći da shvate o čemu se radi.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Ostalo i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.