Građanske opcije ili mimikrija

Piše: Slobodan Jovanović

Politička scena u Crnoj Gori nikada nije izgledala zamršenije i više zbunjujuća za svakoga ko se prvi put opredjeljuje za neku opciju. Još će gore proći ako mu političke prilike budu objašnajavali veterani u glasanju na izborima, što predtstavlja koja opcija u političkom, nacionalnom ili bilo kojem drugom smislu. Konfuziji doprinosi sveznanje i kosmička „obavještenost“ građana Crne Gore.

Jeste li sreli nekoga u Crnoj Gori ko sve ne zna? Sa takvim ubjeđenjem pričaju o stvarima koje definitivno ne mogu znati, kao da su bili sami akteri tih događaja. Nešto slično poput medijske slike u Srbiji, zemlji u kojoj živim, đe postoji mnoštvo medija, naročito pisanih, koji svakodnevno proizvode senzacije kako bi prodali svoj žuti prizvod. Sopstveni tiraž, kao izraz komercijalnog uspjeha, i mnoštvo pisanih medija čini da smo svakodnevno zatrpani sumnjivim informacijama čiji je životni vijek jedan ili nekoliko dana. Otuda toliko žutila u srpskoj štampi koja svakodnevno uništava sive ćelije svojih konzumenata. Iako mnogi kažu da ne vjeruju u sve što pročitaju, posljedica svega je da se te informacije, sumnjive faktografije, u konačnom koriste kao argumenti u međusobicama i analiziranju svega i svačega – po principu „novine su pisale o tome“.

Crnogorski politički mitovi: Sličnim principom su stvoreni mnogi politički mitovi u Crnoj Gori. Višak slobodnog vremena, sklonost Crnogoraca ili građana Crne Gore da pretresaju sve teme, i one koje im dopušta obavještenost i one o kojima nemaju pojma, dovelo je stvaranja stereotipa koji se ne mogu razbiti bez upotrebe lobotomije. Najčešće su ta bavljenja raznim temama najbliža nekadašnjim opisima, danas politički nekoretnim, „ogovaranja ženturača“. Tako smo došli do toga da se veoma lako optužuju pojedinci, organizacije, događaji, sa takvom ubijeđenošću da je to fascinantno.

Evo recimo, prije neki dan je Nebojša Medojević, lider PZP-a, od jednog hapšenja na podgoričkom aerodromu, napravio scenario za dugometražni igrani film u kojem je Crna Gora imperija zla. Takvim pristupom građanima Crne Gore kao beslovesnoj masi, stvorena je situacija u kojoj se koriste izrazi koji prevazilaze svaku pristojnost i čija je jedina funkcija stvaranje mržnje prema svojim političkim protivnicima. Olako se optužuje za mafijaško djelovanje, krađe, ubistva, … Taman posla da toga svega nema, suština je da se olakom upotrebom najtežih kvalifikacija one izližu, izgube težinu i pretvore se za mnoge u sapunicu. Najbolji primjer kako se konstantnim, mantričkim ponavljanjem kvalifikacija može stvoriti slika u sopstvenoj glavi po kojoj je nečasno što se evropski i svjetski zvaničnici susreću sa premijerom Đukanovićem, jeste pismo Miodraga Lekića u kojem protestuje zbog dolaska Hermana von Rompaja u pośetu Podgorici. Tako lideri, koji se smatraju obrazovanim ljudima, ulaze u zamku da je njihovo mišljenje dovoljno da se neko okvalifikuje najtežim kvalifikacijama.

Mora se poštovati prezumpcija nevinosti: Bez obzira što su u pravu o srastanju izvršne i sudske vlasti, pristojnost nalaže da se drže prezumpcije nevinosti i bavljenjem onim za što imaju nesporne informacije, potkrijepljene činjenicama. Čak i tada su dužni da ih predaju državnom tužiocu, bez obzira što misle o državnom tužiocu. Samo tako mogu poštovati procedure koje su izuzetno važne za demokratske procese. Ovim ne amnestiram nikoga od krivične odgovornosti, samo pokušavam da jedan politički galimatijas utemeljenih kritika, neozbiljnih optužbi, uvreda, sijanja mržnje, podmetanja i čak podlosti, dovedem u koliko – toliko prihvatljiv politički obračun sa esencijalnim fer plejom. Koliko je u Cnoj Gori mnogo toga obesmišljeno govori da su najžešći kritičari Đukanovića, koji hoće uličnim protestima da ga skinu sa vlasti, oni što su gorljivo nazivali fašistima i pučistima ljude sa Majdana. Ti ljudi takođe podržavaju Putinovu autoritarnu vladavinu, iako svaki politički pismen čovjek vidi da je autoritarna vladavina Đukanovića meka kao pamuk u odnosu na Janukoviča i Putinovu vladavinu. To je vrlo realno moguće utvrditi upoređujući političke slobode u vrijeme Janukoviča i sadašnje vladavine Putina sa političkim slobodama u Crnoj Gori.  Ako smo ozbiljni ljudi a ne politikanti.

Olako proglašavanje pionima i plaćenicima: Vlast u Crnoj Gori, ne računajući predstavnike manjina, čine DPS i SDP. Svakodevno čujem optužbe kako se mnogi ljudi olako proglašavaju Đukanovićevim pionima, plaćenicima, stvarajući tako situaciju u kojoj ako ne upotrebljavaš najteži arsenal optužbi protiv Đukanovića, automatski spadaš u njegove pione i plaćenike. Moraš svaki dan da ga uvrijediš bar tri puta da bi dokazao da nijesi poltron, plaćenik ili nešto još gore.  Imam gađenje prema toj vrsti kvalifikacija ljudi. Meni je čak Đukanović više politički prihvatljiv kao ličnost od onih koji su u vlasti zahvaljujući njemu.

Ne skačite! Znam da su oni dio odgovrnosti Đukanovića. DPS i SDP važe u javnosti kao zastupnici crnogorske nacionalne zajednice. Za mene je to vrlo problematična konstatacija. Od osnovnog da te partije sačinjavaju pripadnici svih naroda u  Crnoj Gori. Istina, u SDP-u nema ili skoro da nema Srba. Ako za SDP i možemo reći da se bori za prava crnogorske nacionalne zajednice, uz obaveznu sumnju u rezultate, za DPS se to sigurno ne može reći osim u predizbornoj retorici kada je potrebno koristiti nacionalne podjele za izborni uspjeh.

Obespravljena crnogorska nacionalna zajednica: Uglavnom, crnogorska nacionalna zajednica se prečesto ośeća u Crnoj Gori najviše obespravljena i bez onih koji bi zastupali njihova prava. Pitanje državnog identiteta Crne Gore za neke predstavlja prevaziđeno pitanje. To samo govori o njihovoj površnosti. Crna Gora je opstajala kao poseban politički entitet kroz čitavu svoju istoriju, mijenjajući svoje ime iz Duklje u Zetu i Crnu Goru uravo zahvaljujući tom identitetu. Da nije imala sopstveni identitet ona bi se odavno utopila u drugi nacionalni i politički entitet. Uostalom, nacionalni i državni identiteti su opstajali na premisi „mi nijesmo oni“, bez obzira na moguće sličnosti među narodima. Da su Crnogorci kroz istoriju bili Srbi,  danas ne bi postojala država Crna Gora. Crnogorci uglavnom danas jesu nosioci ideje građanske Crne Gore, shvatajući da je samo multietnička, građanska Crna Gora jedina prihvatljiva opcija u višenacionalnoj Crnoj Gori. Multietničnost ima i istorijsko utemeljenje. Ta privrženost Crnogoraca građanskoj ideji države nije prepoznata od ostalih nacija u Crnoj Gori, naročito ne Srba. Tako smo došli u situaciju da Srbi, politički organizovani, hoće da nametnu Crnoj Gori svoji identitet, a da Crnogorci nemaju organizovan odgovor na to. Crna Gora bez identiteta onih koji su je stvarali i branili, nema razloga da postoji kao politički subjekat.

Zaoštravanje političke situacije: Politička situacija u Crnoj Gori se zaoštrava krajem ove godine. Imamo na političkoj sceni nove subjekte koji žele da stvore respektibilnu alternativu vlasti, jer je već i vrapcima postalo jasno da vlast ne održavaju spektakularni uspjesi, već nedostatak valjane alternative. Kroz medije, a i u stvarnosti, imamo nagovještaje stvaranja novih političkih subjekata.  Prvo preko društvenih mreža, a onda i kroz konkretno organizovanje nazire se stvaranje Građanskog pokreta koji ima namjeru, kako kažu, da privuče sve nezadovoljne članove postojećih političkih partija. Kao lider ovog pokreta promovisao se, u prvom redu, Dritan Abazović, doskorašnji član Pozitivne. Imam simpatije prema g-dinu Abazoviću, cijeneći njegov građanski angažman kao pripadnika albanske nacionalnosti.

Takva svijest je potrebna Crnoj Gori u svim nacijama. No, sudeći po drugim akterima navedenog pokreta, imam ośećaj da će taj pokret uglavnom dobiti i tražiti podršku tamo đe je Pozitivna to tražila. Za mene neki pokret može biti građanski samo ako ubjedljivo napravi otklon od svih političkih subjekata koji su atakovali i koji i danas atakuju na građanski karakter Crne Gore, dokazujući se kao najveći protivnici građanske ideje. Ubijeđen sam da ću se vrlo brzo razići sa djelovanjem Građanskog pokreta upravo na tom pitanju.

Zanimljivo je da se lideri Građanskog pokreta nikada nijesu odredili prema predstavnicima SPC u Crnoj Gori, njihovom nacionalističkom, anticrnogorskom govoru mržnje i djelovanju. Čak ne postoji ni jasan stav da su po međunarodnom građanskom pravu sve crkve ravnopravne i da je zabranjena diskriminacija bilo koje vjerske zajednice i njihove crkve, bez obzira što ko o njima mislio. Nije na državama da se bave crkvenim kanonima, kako je to sebi dozvolio predśednik države Crne Gore, povrijedivši time Ustav Crne Gore i uvrijedivši dobar dio njenih stanovnika. Taj diskriminatorski odnos prema CPC je dobar pokazatelj koliko su neutemeljene priče o procrnogorskom DPS-u.

Neophodnost građanske alternative: Crnoj Gori je zaista potrebna alternativa. I to bez ostatka građanska alternativa. To nameće etnička struktura Crne Gore. Ponosim se što je Ustav Crne Gore građanski Ustav. Ali ne građanska alternativa koja će žrtvovati prava crnogorke nacije zarad zadovoljavanje apetita drugih nacija. Takva Crna Gora vodi samo izvitoperenju građanske ideje države, jer građanska država ne podrazumijeva nestanak identiteta države i stvaranje bezličnog provizorijuma. Crnoj Gori treba građanska alternativa, alternativa koja će poteći iz crnogorskog naroda, stoprocentno privržena Crnoj Gori, kao iskrena, bez prevarnih namjera. Alternativa koja bi u potpunosti bila posvećena evroatlanskim integracijama, potpunoj i sveobuhvatnoj implementaciji poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa EU, beskompromisno se obračunavajući sa kriminalom, korupcijom, nepotizmom, konfliktom interesa … Alternativa koja bi pokazala da vlast nije štitila crnogorske interese, kako se pokušava zamjeniti teza, već sopstvene, koketirajući sa SPC, njenim vjernicima i drugim narodima, ne rješavajući nijedno pitanje koje unosi konfuziju u glavama građana Crne Gore. Svako nerješavanje pitanja koja su rastrzala državnost i karakter crnogorske države dovelo je do disolucije crnogorskog društva i zloupotrebe pitanja koja su poodavno morala biti rješena. U kakvom se položaju danas nalazi Crna Gora najbolje govori činjenica da se u objektima u kojima je stvarana Crna Gora danas nalazi institucija druge države. Time se ne dovodi u pitanje ničije pravo, već se govori o nonsensu nezabilježenom u istoriji civilizacije.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Ostalo i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.