Zli klovn

Piše: Milenko A. Perović

Mitropolit Amfilohije Radović Risto Sotona

Pukovnik četničko-primorski Risto Satana

Amfilohije Radović opet je povrijedio vjerski ośećaj pripadnika islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori. Kobajagi, kao povjesničar i sociolog religije, obznanio je svoju duboku „spoznaju“ da su u prošlosti Crnom Gorom „harale dvije bolesti“ od kojih je jedna – ,,poturčenjaštvo“. Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori s punim pravom njegov istup ocijenio je kao govor mržnje i zatražio od državnih vlasti da se to nedjelo sankcionira na zakonski primjeren način. Uslijedila je tipična amfilohijevska reakcija. Tobože, njemu se prijeti državnim organima i hoće mu se ,,uskratiti pravo na liturgijsku propovijed“. Nehotice je, ipak, razotkrio da i sam shvata kako je svojom ,,analizom“ prekardašio svaku mjeru. Pokušao se pravdati bijednim sofizmom. Kʼo biva, svojim sudom o ,,poturčenjaštvu“ mislio je na ,,turčenje slovenskog stanovništva“ u vrijeme osmanlijske okupacije, a ne na ,,današnje pripadnike islamske vjere“. Svoju staru tešku zavadu s logikom Amfilohije je nastavio tako što je tu nesuvislu tvrdnju pokušao učiniti vjerodostojnom još besmislenijom tvrdnjom. Tobože, treba razdvojiti ,,konkretne ljude današnjice“ od povijesne pojave. ,,Previdio“ je samo činjenicu da je ta povijesna pojava odlučujuće uticala na oblikovanje vjerskog, kulturnog, pa i nacionalnog identiteta pripadnika islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori. Da je u još težoj zavadi s opštečovječanskim moralom Amfilohije je pokazao licemjernim obraćanjem reisu Islamske zajednice: ,,Ono što želim sebi i svome vjernom narodu i svakome ljudskom biću, to isto želim kako njemu, tako i svakom njegovome milome i dragome“!

Ko god zna šta Amfilohije govori i čini već više od dvadeset godina po Crnoj Gori, lako će razumjeti da ovu njegovu izjavu ne treba uzeti kao klovnovsku neiskrenost i tešku laž. Zašto ona nije izjava dostojna jednoga klovna? Zato što je ona izjava dostojna jednoga zlog klovna! Heuristički okvir razumijevanja djela i nedjela toga čovjeka treba tražiti u mehanizmu današnje masovne kulture koja svoje ,,heroje“ – kao zbiljske antiheroje – stvara na re-pravoslavizaciji svega čega se dohvati. Sociolog kulture Mark Deri lik zlog klovna smatra jednom od ikona našega vremena. Po istoj mjeri, Amfilohije je jedna od živih ikona zloga klovna današnjeg crnogorskog, ali i srpskog vremena. Po čemu se zli klovn razlikuje od klovna? Klovn je cirkuski, estradni, televizijski ili teatarski artist, sklon groteski i bufonijadi. Preuveličavajućim spajanjem nespojivog izaziva komički efekat groteske. Svjesnim ili nesvjesnim karikiranjem djela, pojava i karakternih crta stvara uličnu ili teatarsku bufonadu. Klovn je najbliži rođak dvorske lude, lakrdijaša i pajaca. Karakterističnim kostimiranjem navodi ljude na smijeh, čuđenje i razmišljanje. Klovnovi-specijalisti mogu biti muzički ekscentrici, akrobate, dreseri, pantomimičari, ekvilibristi itd. Humorno uveseljavanje naroda je svrha njihove djelatnosti. No, uveseljavanje se uvijek može preokrenuti u svoju suprotnost. Lik klovn može se preokrenuti u nešto opako, strašno i zlo. Tako nastaje zli klovn. On izaziva zebnju i strah. Nagovara na zlo ili ga sam čini. Neki istraživači modernih fenomena skloni su da rođenje ideje zlog klovna vežu za operu ,,Pajaci“ Luiđija Leonkavala, drugi za djelo ,,Žablji skok“ Edgara Alana Poa. Uistinu, zli klovn je na velika vrata ušao u savremenu američku masovnu kulturu osamdesetih godina prošloga vijeka. U njoj je dobio mjesto negativnog, mračnog, okrutnog, zlogi krvožednog bića. U romanu Stivena Kinga ,,Ono“ (1986) i u istoimenom filmu (1990) monstrum Penivajs u liku klovna ubija đecu. Smatra se da je i strah od zlog klovna ovim romanom i filmom po prvi put uveden u savremeni realni život. Na tom talasu lik Džokera dobio je novi život. Taj negativni lik – koji se odijeva i šminka kao klovn iz stripa o Betmenu iz 1940. godine – u savremenim filmovima o Betmenu dobio je puno obličje zlog klovna. U filmu ,,Pokolj u školi“ iz 1986. godine glavni negativni ,,junak“ je ubica pod maskom nasmijanog klovna. U trileru ,,Iz tame“ (1989) manijak s klovnovskom maskom ubija đevojke iz službe ,,Seks telefonom“. Sličan je siže filma ,,Klovn-ubica“ iz 2000. godine, kao i njegovog nastavka ,,Ubijati ćuteći“ (2002). Motiv zlog klovna kombinovan je sa izvazijom vanzemaljaca u filmovima ,,Spljošteni kosmos“ i ,,Klovnovi-ubice iz kosmosa“. U sada već klasične horor-filmove o klovnovima-ubicama spadaju ,,Kuća klovnova“ (1988), ,,Poltergajst“, ,,Karneval duša“ (1998) i ,,Sto suza“ (2007) itd. U romanu Vila Eliota ,,Cirkus porodice Pailo“ korišćenje klovnovske šminke mijenja nagore ličnost čovjeka koji preživljava metamorfozu poput Džekila i Hajda. Klovnovska cirkuska grupa tu je predstavljena kao grupa psihopata sklonih nasilju, nesposobna da trpi nikoga ko ,,nije klovn“.

Kada je iz literature i s filmskog platna prešao u zbiljski život, lik zlog klovna dobio je posebnu patološku realnost. Naime, kod nekih ljudi počela se primjećivati bolest koja se manifestira kao strah od klovnova. Bolest je dobila naziv – koulrofobija. Ta je riječ neologizam i doslovno znači – ,,strah od onoga koji ide na štulama“! Zapadni sociolozi kulture njenu pojavu dijelom vezuju za stvarne masovno-psihološke efekte zastrašujućeg lika poznatog serijskog ubice i silovatelja Džona Gejsija koji je ubio 33 ljudi. Nadimak ,,Ubica-klovn“ («Killer Clown») dobio je jer mu je hobi bio da pravi predstave za komšijsku đecu u kojima se prerušavao u klovna Pogoa. Pred izvršenje smrtne kazne je rekao: ,,Klovn se iz svega izvuče“! U naučnim zasnivanjima teze o koulrofobiji klasično mjesto zauzima studija nastala na engleskom Univerzitetu Šefild. Grupa od 250 đece, uzrasta između četiri i šesnaest godina, pitana je o klovnovima. Nijesu im bile smiješne slike klovnova koje vise na zidovima bolnica. Neka su ih se đeca bojala, a neka su ośećala nelagodu zbog njih. Po ovom istraživanju, strah đece od klovnova potiče od njihovog tajanstvenog izgleda i ponašanja. U osnovu koulrofobije je strah od nepoznatog. Istina, taj strah može poticati od mnogobrojnih stvari, ali je ovđe specificiran na klovnove. On obično nestaje s odrastanjem.

Asocijacijska veza između lika zloga klovna i Amfilohija Radovića sama od sebe se nameće. Suvišno je argumentacijski obrazlagati. U svemu što čini i govori, što gradi i razgrađuje, što prisvaja i osvaja u potonjih dvadeset godina Amfilohije postupa kao zli klovn. Sve mu je klovnovsko zlo! Što Crna Gora do sada nije od njegove zle klovnovske predstave planula kao kutija šibica, ima se zahvaliti samo sklopu povijesnih okolnosti i njegovih stvarnih namjera. Da je htio, cirkus koji se zove Crna Gora davno bi bio zapaljen. ,,Srećom“, on ,,samo“ hoće da ga osvoji i preuredi po svojoj zloj klovnovskoj mjeri. Amfilohijev najveći saveznik u današnjoj Crnoj Gori je tipično crnogorska koulrofobija za odrasle masovnih razmjera! Kako drugačije objasniti da tzv. javno mnijenje Crne Gore pred njegovim stalnim klovnovskim opačinama ćuti! Kako shvatiti političke partije koje se ne uzbuđuju od njegovog stalnoga sijanja golemoga zla? Zašto državno tužilaštvo ne vidi ono što vidi svaki pravni laik da Amfilohije godišnje počini prośečno po desetak djela koje jasno i nedvosmisleno sankcionira krivično zakonodavstvo Crne Gore? Zašto institucije kulture i zaštite kulturnog blaga uglavnom nemušto šute pred njegovim čerečenjem kulturnog i sakralnog nasljeđa Crne Gore? Zašto vladajuća politička partija dopušta njegovo stalno bestijanje? Majko božja, nije valjda slavna crnogorska povijesna heroika konačno položila oružje pred jednim zlim klovnom?!

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Srpska pravoslavna crkva i označen sa , . Zabeležite stalnu vezu.