Đukanović: Nelegitimna Podgorička skupština bila je instrument državnog prevrata kako bi Crna Gora postala okrug Srbije

„Crna Gora ima svoje posebne razloge da evocira śećanja na učešće u Prvom svjetskom ratu. Kao što za čovječanstvo do tada nije bilo većeg rata u istoriji, koji se i zove Velikim, tako ni za Crnu Goru nije bilo veće tragedije za njen narod i državu. Nažalost, skupo nas je koštala lekcija da u takvim istorijskim kovitalcima najveću cijenu plaćaju male zemlje i narodi. Vjerujmo zajedno, nakon gotovo stogodišnjeg čekanja na novu šansu i međunarodnog priznanja prije osam godina, da smo je naučili“, istakao je premijer Milo Đukanović na svečanoj akademiji povodom obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata u Crnogorskom narodnom pozorištu.

MILO ĐUKANOVIĆ, PREDŚEDNIK CRNOGORSKE VLADE

Kako je dodao, u tim najtežim danima bilo je mnoštvo primjera velikog junaštva.

“Izvojevano je nekoliko pobjeda, od kojih je najveća bila na Mojkovcu početkom 1916. Pamte se mnoge crnogorske slavne bitke, ali se Mojkovačka izdvaja po veličanstvenom primjeru junaštva i žrtvovanja, i vojničke umješnosti. “Posljednja i najdivnija u istoriji ove male države”… Ali, nažalost i “besciljno poklanje za domovinu”… “S njom se država i ugasila, u krvavom i nezaboravnom zadnjem bljesku junaštva, slave i legende”, napisao je Milovan Đilas u “Besudnoj zemlji”. Crnogorska vojska ubrzo je bila prinuđena da položi oružje, a kralj Nikola i Vlada su napustili Crnu Goru. Time je započela okupacija njenog naroda, emigrantski dani crnogorske vlasti i suverena i život crnogorske odmetničke emigracije diljem svijeta, od logora Italije do Buenos Airesa”, kazao je Đukanović.

„Suočeni s neminovnošću stvaranja velike južnoslovenske države na Balkanu, u kojoj nije bilo mjesta za crnogorsku posebnost, crnogorski suveren i Vlada u emigraciji, vodili su tešku političku i diplomatsku borbu za pravo crnogorskog naroda da sam odluči o svojoj budućnosti. Svi su naravno znali da ni kralj, ni Vlada, ni narod nijesu bili protivnici ujedinjenja. Smatrali su nepravdom da Crna Gora bude ukinuta kao država; da uđe u jugoslovensku državu na sraman način, bez uvažavanja njenog nacionalnog i državnog imena, i velikog istorijskog djela i nasljeđa“, kazao je premijer.

Kako je naglasio, tragika Crne Gore je jedinstvena i po tome što je na kraju uz sva stradanja ostala i bez države.

“Nelegalnim odlukama nelegitimne Podgoričke skupštine, koja je suštinski bila instrument državnog prevrata u službi tuđih interesa, ugašena je crnogorska nezavisnost i dinastija, a jedna od država učesnica Prvog svjetskog rata, u koji je ušla kao saveznica Srbije, anektirana je i svedena na njen okrug. Takvim je ostala i u kasnijoj kraljevini. Ostaće upamćena u evropskoj i svjetskoj istoriji po paradoksu da je kao država pobjednica nestala sa geografske karte. Neki su to nazvali zločinom Mirovne konferencije, kao Amerikanac Vitni Voren. Sve je tada bilo uzalud, pa i naklonost predśednika SAD Vudroa Vilsona”, kazao je Đukanović.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Okupacija 1918. i borba zelenaša za oslobođenje od Srbije i označen sa . Zabeležite stalnu vezu.