Služen parastos blaženopočivšem mitropolitu Antoniju

Njegovo blaženstvo arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo sa sveštenstvom služio je danas parastos Blaženopočivšem mitropolitu obnovljene CPC Antoniju. Crnogorska pravoslavna crkva obnovljena je na Lučindan, 31. oktobra 1993. godine, kada je za njenog poglavara izabran Antonije Abramović, tadašnji klirik Ruske pravoslavne crkve u Kanadi.

Antonije Abramović upokojio je 18.11. 1996. godine. Sahranjen je na Novome groblju na Cetinju.

Parastosu su prisustvovali članovi Crkvenog odbora CPC Cetinje i vjernici. Prenosimo beśedu protođakona Sretena Vujovića, sekretara Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve:

Vaše Blaženstvo,

Gospodine Mitropolite Mihailo, dragi prijatelji,

Kao i prošle, tu smo opet i ove godine da se poklonimo śenima Blaženopošivšeg Mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve Gospodina Antonija. I tada smo kazali, a valja ponoviti da smo spremni nositi Časni Krst, koji je on tada dostojanstveno ponio na svojim leđima, u slavu jedine naše Crkve, koja je kroz vjekove sačuvala slobodu, nacionalno dostojanstvo, pamćenje i ne samo u podlovćenskoj Crnoj Gori, jer su naši preci tu luču slobode i časti prenijeli na druge krajeve Crne Gore ne štedeći svoje živote da bi porobljenoj hrišćanskoj i nehrišćanskoj braći skinuli jaram ropstva sa leđa.

Nažalost, mnogi od njih ni danas ne vide „divne žertve, pred oltarom Crkve i plemena“ već se voljno priklanjaju povampirenom zlu, čije poruke slušamo zadnjih dana, i čiji zlokobni Sotonski naum blagosiljaju poglavari tuđinske SPC u Crnoj Gori, kao da nije bilo dosta što su u ime neke čudne vjere ugasili stotine hiljada nedužnih života na prostorima bivše Jugoslavije i to samo u posljednjem bezumnom ratu. Vjerujemo da je kao takvu SPC tuđinskom mora doživljavati i većina srpskog naroda, jer u njoj se umjesto ljubavi slavi zlo, umjesto izgradnje života dostojnog čovjeka projektuje propast ljudskosti. Mi smo obećali našem Mitropolitu Antoniju i blizu smo da ispunimo to obećanje; uskoro će ovđe biti gotova crkva posvećena Prepodobnom Gospodaru našem Ivanu Crnojeviću. Vjerujem da će se u Carstvu Nebeskom, duša Blaženopošivšeg Mitropolita Antonija radovati zajedno sa nama.

Mnoge naše crkve su voljom devastatora u mantijama izgubile svoju izvornu fizionomiju, no u tom zlom naumu zaboravili su da je nemoguće devastirati onu koja se nalazi u našim srcima.

Cetinje je uvjek znalo prepoznati zle slutnje, njihove duhovne vođe i neimari zla, kao i one koji sa Oltara šalju otrovne i zlokobne poruke i koji nam zadnjih dana to otvoreno poručuju, a da niko liše nas ne progovori osudom, koja će imati odgovarajuću težinu. Zato možemo na ovom Svetom mjestu potvrditi svoju odlučnost da ljubavlju sačuvamo mir sa drugima i u sebi, kako bi imali đe da nađu utočište i zalutali i umorni i nevoljni.

Pomolili smo se sa vjerom u Gospoda i Spasa našega Isusa Hirsta, za dušu našeg Arhipastira, Mitropolita Antonija, vjerujući da će ove molitve, hrišćanske poruke ljubavi, stradanja i trpeljivosti Gospod prepoznati i dati nam snage da nastavimo na putu Pravednnosti i Ljubavi. Blaženopočivšem Mitropolitu Antoniju ponovo poručujemo, kao onoga dana kada je došao među Crnogorce, da ostajemo odani datom Zavjetu! Njemu neka je vječna slava i hvala i neka mu duša caruje u Carstvu Nebeskom!

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Crnogorska pravoslavna crkva. Zabeležite stalnu vezu.