Nasljednik nadbiskupa da bude crnogorske nacionalnosti

U crnogorskoj intelektualnoj i kulturnoj javnosti razbuktala se jedna velika povijesna želja, usnopljena ka svom jedinom cilju – da nasljednik dukljansko-barskog arcibiskupa bude crnogorske nacionalnosti. Vjerujemo da bi takvo rješenje bilo pravedno, mudro i plodonosno za Crnogorce katoličke vjeroispovijesti, Dukljansko-barsku arcibiskupiju i za Crnu Goru – naveo je Stevo Vučinić u inicijativi upućenoj državnom sekretaru Vladimiru Raduloviću.

Stevo Vucinic 1006 2013 Mara Babovic 002 300x168 Nasljednik arcibiskupa da bude crnogorske nacionalnosti– Predlažemo i molimo vas, temeljeći se na Ugovoru – Konkordatu potpisanom između naše zemlje i Svete Stolice, da od nje zahtijevate da nasljednik arcibiskupa dukljansko-barskoga bude biran između klirika crnogorske narodnosti koji žive i djeluju, mahom u Latinskoj Americi, poglavito Argentini – stoji u inicijativi.

Podśećamo, kako se navodi, Njegovu Svetost papu je 1992. godine u Buenos Airesu rukopoložio za biskupa, nadbiskup Emilio Ognjenović, Crnogorac.

– Takvo rješenje u pitanju njenog pastironačelnika bi dalo maha Crnogorcima katoličke vjere da Arcibiskupiji dukljansko-barskoj vrate povjesno dostojanstvo i ulogu koju je sticajem povijesnih okolnosti izgubila. Tako bi Crna Gora vezujući se za njeno staro i duboko povijesno korijenje, uz Crnogorsku pravoslavnu crkvu dobila još jedan snažan duhovni oslonac – navodi Vučinić u inicijativi.

On navodi da Dukljansko-barska arcibiskupija, koja ove jubilarne godine slavi 925. godina od uzdizanja u rang arcibiskupije i metropolije, je najstarija crnogorska nacionalna institucija, i ujedno ona je katolička crkva u Crnogoraca katoličke vjeroispovijesti.

– Duboki su njeni korijeni i sežu do sredine četvrtoga vijeka nove ere. Sredinom pretprošlog vijeka, u vrijeme romantičarskog nacionalizma i velikih nacionalnih i kulturnih pokreta u južnih Slovena, narodi iz okruženja su iskazali izvjesne ambicije i u pitanju uspostavljanja kompetencima nad Dukljansko-barskom arcibiskupijom. Stoga joj je 1867. godine Austrougarska preselila stolicu u Skadar pod nazivom skadarsko-barska biskupija. Na izričiti zahtjev knjaza Nikole, konkordatom iz 1886. godine, stolica Arcibiskupije je vraćena u grad Bar i njoj su podvrgnuti svi crnogorski katolici. I jugoslovenski kralj Aleksandar Karađorđević 1925. godine pokušao je da joj śedište izmjesti u Beograd. Spriječen je zajedničkim otporom građana grada Bara sve tri vjere koji su se o tome očitovali velikom peticijom – kaže se u inicijativi.

Od početka trinaestoga vijeka i narednih stoljeća, stoji u inicijativi, radikalno su se mijenjale političke i vjerske prilike koje joj nijesu bile naklonjene.

– Tako danas u Crnoj Gori u kojoj živi oko 650.000 stanovnika ima 21.000 katolika, od tog broja je oko 5.600 Crnogoraca, 7.000 Hrvata i 8.400 Albanaca. Kotorska biskupija duhovno brine za Hrvate, koji većinom žive u Boki Kotorskoj, a Arcibiskupija za Crnogorce i Albance. Jurisdikcija kotorske zahvata primorje od granice sa Hrvatskom do grada Bara (nekadašnja teritorija Venecije i Austrougarske). Bilo bi pravedno da se u Tuzima kod Podgorice uspostavi biskupija koja bi duhovno brinula o Albancima katolicima, koji uglavnom žive u Tuzima, Ulcinju i Gusinju. Ove dvije biskupije i arcibiskupija mogle bi biti temelj crnogorske biskupske konferenciji kojoj bi načelstvovao arcibiskup dukljansko-barski – stoji u inicijativi upućenoj državnom sekretaru Vladimiru Raduloviću.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Crnogorska pravoslavna crkva. Zabeležite stalnu vezu.