Crnogorski jezik: Da li znate kako su govorili naši preci?

Crnogorski jezik kojim se govori u dvadeset prvome stoljeću nije identičan s onim kojim su pričali naši prađedovi i čukunđedovi. Međutim, izrazi, rečenične konstrukcije i fraze starocrnogorskog i dalje žive po pojedinim djelovima Crne Gore i njime govori najstarija populacija u našoj zemlji kao i neki njihovi nasljednici.

Nove, moderne generacije prihvatile su i izraze koji nisu karkateristični za naš jezik, ali vrijedi podśetiti se izvornog crnogorskog.

„Crnogorski jezik se ravnopravno razvijao sa osobenostima koje ga čine ravnopravnim sa hrvatskim, srpskim i bosanskim jezikom. Crnogorskom jeziku praktično nije bila potrebna jezička reforma Vuka Stefanovića Karadžića. Poslanice i pjesme Petra I Petrovića i djela Petra II Petrovića Njegoša, pisane su u izvornom narodnome crnogorskom (sa izvjesnim primjesama crkvenoslovenskog i ruskoslovenskog) na štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru“, objašnjava u razgovoru za portal kolektiv.me žena koja starocrnogorski jezik oživljava putem društvene mreže Fejsbuk, Karmen Kaća Bracović-Pekić.

Naime, ona je na Fejsbuku administrator grupe u kojoj članovi postavljaju, i tako čuvaju od zaborava, mnoge zanimljive izraze koje su naši preci koristili u svakodnevnom govoru.

Jedna od karakteristika crnogorskog jezika, pogotovo govora, jesu izrazi i fraze koji su važili, ili još uvijek važe, za arhaizme, lokalizme, turcizme, romanizme. Česte su tako upotrebe standardizovanih jotovanja d i j u primjerima đevojka, neđelja, đed, đeca, kao i jotovanih s i z u primjerima predśednik, śekira, źenica, iźesti.

Kaća objašnjava i prisustvo orijentalizama u crnogorskome jeziku:

„Mi ne nosimo u svom rječniku izvorne oblike turskih riječi. Sve su te riječi, ulazeći u naš jezik poprimile fonetsko-morfološke karakteristike našega jezika. U brojnim turcizmima nema nijednog glagolskog oblika, padežne sintagme, rečenicotvornih elementa, ni rečenica za samostalnu upotrebu, bez kojih nema ni komunikacije. Oni sami po sebi nijesu razumljivi ako se smjeste u tursku gramatiku“.

Bracović-Pekić dodaje da su turcizmi poprimili naše gramatičke oblike, pa su prestali da budu tuđe riječi.

„Isto važi i za grcizme, romantizme, a posredstvom turcizama i za arabizme, persijanizme“.

Imenice: ožica, pirun, pjat, škudela, taulin ili astal, umbrela, preša sve češće izgovaraju ljudi srednje generacije, koji su te riječi slušali od svojih roditelja, baba i đedova, ali ih nijesu koristili, zbog toga što nijesu bili književni, odnosno standardni, pa sada ośećaju obavezu da ih očuvaju.

Evo još nekoliko često upotrebljavanih primjera: putijer, pinjata, konata, teća, škanj, kotula, štica, nožice, teća, stima, parapet, kučak, kucko,bizin, kuneta, šterika, saket, puce, kašeta, baun, takulin, svojta, aljine, lencun, kušin, čapra, kiljan, sičija, banda, crevlje, pokajanje, makanja, korota…

U moru starocrnogorskih izraza, izdavaju se oni koji su karakteristični samo za Podgoricu i staropodgoričane.

„U podgoričkom govoru su osobene i kletve i blagoslovi. Tris (grom) ti puka, Strelica te pogodila, Zmija te pečila, Uzma te uzela, Ajra(nafake) nemala, Strva ti se ne znalo, (H)Armija te raspela, Franza (polna bolest) te stisla, Živ se ucrvlja, Bože jaki“, podśeća Bracanović-Pekić.

Blagoslovi su rjeđi.

„Aj,veseli šetali, Vazda nam dobro došli, Vazda imali (po ručku), Blagoš ko ni je u dom doša’, Duša ti rajevala, Na veselje vi se dodilo, Vazda vi se dodilo, (Kada se pozdravljaju na ispraćaju)“, nabraja sagovornica Kolektiva.

Podgorički govor se osobeno ispunjuje nadimcima koje Podgoričani/ke rado daju bližnjima, sebi i savremenicima.

Evo nekih: Miško starogoče, Momo gospoče, Fadilj domo, Rajo komo, Giljo crevlja,Vuko Pljevlja, Rifo bika, Šaban vika, Džavid gluvi, Suljo suvi, Baro pržulin, Nazo takulin, Ranko krap, Ljubo pjat…

Po staroj Crnoj Gori rasprostranjeni su bili i glagoli: trsiti, bataliti, ćosati, davijati, doakati, oburdati, pasati, razminuti, minuti, razuriti, rogiti, sekati, survati, pomaljati, mrčiti, iskati, užditi, uljesti, vardati, vrnuti, omatufiti, oditi, driješiti, otrsiti, zamandaliti, udijevati, alavertiti, obidovati, žuliti, itati, stužiti, prigati…

Sagovornica Kolektiva podśeća nas na neke izraze koje, da nema pravoda, mlađe generacije teško da bi znale:

Abaz – tupavko (Viđe li onoga abaza, samo zijeva ka’ krap), Abiti – čuditi (Zabio se ka’ tele u šarena vrata).

Ajtar – saučešće, saośećanje,volja, naklonost (Idemo Becu na ajtar, umrla mu je majka. Ajtara ti moga,donesi mi ladne vode iz ubla)

Aluga – zapara, sparina, tjeskoba, muka (Aluga mi je od njega)

Azdisati – osiliti (Smiri se, jadan, što si azdisa)

Bajat – star (Bajatoga ljeba neću da ijem), Balagot-Ošamucen (Potpuno sam balagot, ne mogu da mrdnem)

Baljin kokotić – šarena ptica (Upupa epops) (Eno ga,obuka se ka baljin kokotić)

Bambat – krut, stvrdnut, mrtvak (Našli su ga bambata u doganju. Bambat je pjan)

Batal – nekoristan, pokvaren, štetan (S batal rabotom ne možes daleko dogurat), Bejturan – vrsta cvijeća (Bejturane jado, beru l’ te đevojke), Binta-zavoj (Stavi mu bintu da mu rana ne zagnoji), Brecati – grajati, prijetiti (Breca cijeli dan,a niko mu ništa nije skrivio)

Čapiti – zgrabiti, čazbena – gostoprimna, čekma-dugme (sašij mi ovu čekmu na habetić (kaputić) da mi ne landara)

Ćaran – vedar, Ćef, ćeflija – uživanje, dobro raspoloženje, ćotek – udarac, štap, ćutuk – smetenjak

Derman – nacin, spas, pomoć, doganja-dućan, radnja, prodavnica, dragoman -tumač, prevodilac, drkalica – beskorisna stvar.

Džam – staklo na pendžeru, džapati – svađati, džegadur – nestašan momak, dženabet – napasnik, dževap-pomoć, samilost

Đuture – otprilike,

Ecim/hecim – ljekar

Faletati – gatati, predviđati, obmanjivati, fasan – bolešljiv

Galijot – mangup, gilićati – golicati, skakljati, gonetati – nagađati, pretpostavljati

Hairli – srećno, hajat – hodnik, trijem

Ibret, ibretnica – (na turskom: pouka, čudo) svadljivac, pakosnik, igbal – sreća, nafaka

Jabana – tuđina, jazbac – gromak glas, konata – limena posuda, kornis – ivičnjak

Lama – limena kanta, lentrati – slikati, fotografisati

Ljepuraca – leptir, ljuljujka, neskladan čovjek

Marifet – vještina, miscelo – posuda sa ručkama, musafir – gost

Nafingati – nagovoriti, naglaviti – nagoditi, sporazumjeti, nacpalja – ružan čovjek

Njutro – tupavko, trapavko

Objenuti – oveseliti, obrsiti – nastradati, naopako završiti

Panjat – star čovjek, ponat – jakost, snaga, portik – hodnik

Rila,rilica – usna, rukatna – vješta žena

Sevap – milosrđe, siciguz – nervozna osoba, skalati – splasnuti, spustiti, sofit -potkrovlje

Tandarati – koješta pričati, praviti buku, tantara – beskorisna stvar, tarabakovina-krntija, starudija

Uabiti – zabuljiti, zablenuti, ugaša – šaljivčina, ukopiljanciti – navodno prenemoći

Vagan – posuda za jelo

Zagar – kucko, pas, zaljustiti – ošamariti, zamuzen – smotan

NARODNI IZRAZI I MUDROSTI:

Jesi li ga usija – izgubi li ga

Mainat rabotu – ostaviti posao

Na koji si konat – dokle si stigao u poslu

Ne puva mu ispod samar – nosi teško breme

Neđe se izut – odati tajnu

Nije mu peda među oči – Nije glup

Nos okiđeni – sramota, stid, bruka

Ostat za bruku – ne održati obećanje

Plakat usta s kime – ogovarati

Ovi bi đaolu ispod maljica uteka – mangup, hitar, živ

Ovakvo bogatstvo jezika danas nije svojstveno mlađim generacijama.

Dok smo nekada imali fraze i riječi koje su prisvajanje iz turskog i romanskih jezika i od njih pravili naše, danas rječnik mladeži u Crnoj Gori čine riječi koje preuzimaju mahom iz američkih filmova i serija.

Veliki uticaj na naš govor imaju i društvene mreže, a o skraćenicama koje smo iz njih pokupili da i ne govorimo.

Ali, vrijedi se priśetiti kako su naši preci govorili.

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Crnogorski jezik. Zabeležite stalnu vezu.